Per aspera ad astra

Ne želim uvijek biti jaka

Život me naučio da moram biti jaka. Ne smijem dati na sebe i moram biti čvrsta jer vukovi su svuda oko nas. Vjerujte mi, naučila sam na teži način. Moram se truditi za bolje sutra i moram držati sve konce u rukama da to isto bolje sutra dođe što prije.

Istina je da volim biti ta snažna žena koja može sve što hoće i koja može to s lakoćom. Volim biti ta žena koja brine sama za sebe i koja se stoički nosi sa svim problemima koje život baca na nju. Volim biti ta žena koja teži samostalnosti i koja ponosno nosi robu koju si je sama kupila. Volim biti ta žena koja istovremeno rastura na fakultetu, na poslu sa strane i ima vremena raditi na vlastitim projektima. Volim biti ta žena koja podiže ljude oko sebe čak i kad se ona sama slama.

Ali svejedno, ima dana kad…

Ne želim biti jaka.

Ne želim biti stijena nego mekušac. Ne želim biti ona koja može sve izdržati nego želim isplakati dušu i da me netko ušuška u krevet. Ne želim biti ona koja brine o sebi nego ona kojoj treba pomoć.

Ne želim uvijek znati što i kako moram.

Mislim da mi je jedan od većih uspjeha što sam naučila čitati samu sebe. Svjesna sam što me koči i boli. I što me pokreće. Svjesna sam svojih mana i vrlina. K vragu, svjesna sam i caka kojima mogu prevariti samu sebe i natjerati se da napravim to što moram. Ali svejedno… Ima dana kad ne želim znati put nego želim da mi ga netko pokaže. Ne želim suputnika nego zvijezdu vodilju.

Ima i dana kad…

Ne želim biti samostalna.

Ne želim biti sam svoj šef nego sljedbenik. Ne želim se boriti nego želim dobiti na pladnju. Borim se cijeli život. Ako ne s drugima, sama sa sobom. Želim pustiti mozak na pašu i ponekad biti najgora verzija sebe.

Možda će ovo zvučati grubo, ali ima i dana kad…

Ne želim biti tu za druge.

Ne želim slušati tuđe probleme. Ne želim slušati tuđa jadikovanja i biti tu s najboljim savjetima. Ne želim biti dobra, racionalna i razumna osoba. Ima dana kad želim biti ja ta koja se jada i dramatizira oko gluposti.

Čini li me sve to manje ženom koja volim biti? Ne. Ona je još uvijek tu. Još uvijek sam kraljica s ciljem i vizijom.

Čini li me emocije slabom? Upravo suprotno. One samo pokazuju da mogu dalje unatoč lošim danima.

Sve ovo me čini samo čovjekom. Kao i sve vas jake ljude.

Istina je da svi mi dajemo sve od sebe i radimo najbolje što možemo, ali istina je i da ponekad ne možemo dati sve od sebe. Istina je da mnogo puta nismo najbolji što možemo biti. I to je sasvim u redu.

Svi smo mi kraljevi i kraljice, carevi i carice. Svatko na svoj način.

I nema potrebe da se osjećamo loše jer ne možemo uvijek biti u stilu sa slikom koju drugi imaju o nama. Ili u stilu sa slikom koju smo zadali sami sebi. Ipak je to samo slika, a mi smo samo ljudi.

Samo ljudi koji traže bolje sutra i kojima nitko nije rekao da ono možda dođe za dan-dva, a možda za godinu-dvije.

Komentari

Neki baner