cherries
Čitajmo zajedno

Isabel Allende: Duga latica mora

“Svatko ima svoju priču i želi je ispričati.”

Isabel Allende, obožavanu autoricu, jednu od glavnih i najboljih predstavnika magijskog realizma upoznala sam preko Japanskog ljubavnika s kojim je opravdala sva moja unaprijed oblikovana očekivanja. Znam da ih nije uvijek dobro imati, ali nakon što sam toliko slušala o njenom pisanju, nisam im se mogla oduprijeti. Mnogima se nije svidio, većinom onima koji su bili upoznati s njenim ranijim djelima. ž

Ali ja sam u tom romanu dobila sve što sam htjela, zanimljivu priču, predivan stil pisanja i karakterizaciju likova u tančine. Pročitala sam nakon toga roman Kći sreće i, nažalost, ovaj se put nisam mogla uspjela povezati s onime što je autorica u tom romanu iznijela. Još jednom fascinantno, povijesno detaljno i vrlo dobro razrađeno, ali za mene preopširno te čak i naporno. S Dugom laticom mora me vratila na ono što sam od nje dobila na samom početku našeg upoznavanja.

Radnja

Španjolska, kraj tridesetih godina 20.stoljeća. Građanski rat, Francovi fašisti predstavljaju veliku opasnost za mnoge stanovnike koji su primorani pobjeći iz rodne zemlje. Upoznajemo mladu trudnu udovicu Roser i liječnika Victora Dalmaua, brata njene pokojne ljubavi, mlade nesretnike koji će se morati vjenčati kako bi uspjeli pobjeći u daleki, nepoznati i zastrašujući Čile.

“Čile je bio otok, sa sjevera odsječen iznimno negostoljubivom pustinjom, s istoka nesavladivim planinskim lancem Anda, sa zapada Tihim oceanom i s juga ledenim kontinentom Antarktika, nisu Čileanci bez razloga bili okrenuti sami sebi, dok je izvan njihovih granica XX. stoljeće bilo u punom zamahu.”

Nakon prelaska Pireneja u Francusku, s još se dvije tisuće izbjeglica ukrcavaju na parobrod Winnipeg koji će ih odvesti u taj mistični Čile. Život im se mijenja iz temelja, u Europi bijesni rat, a oni se moraju naviknuti na svakodnevnicu daleko od svojih najdražih, daleko od vlastite domovine i svega poznatoga. Godine prolaze, a Roser i Victor sve više počinju razvijati osjećaje jedno prema drugome, suočeni s političkim i društvenim promjenama koje bujaju oko njih.

Dojmovi

Neću previše ulaziti u samu radnju ovog romana jer bih se mogla izgubiti. Toliko detalja, dubine, razrade nećete često pronaći u nekom fikcionalnom djelu. Allende se daje u potpunosti, ne štedi ni sebe ni čitatelja. Toliko je predana svome tekstu da imate osjećaj da je i sama sve to proživjela. Ovaj roman obiluje istinitim povijesnim događajima, stvarnim likovima, poput slavnog pjesnika Pabla Nerude koji je ovdje odigrao jednu od ključnih uloga.

Ne mogu biti sretnija što me Kći sreće nije pokolebala i što sam posegnula za Dugom laticom mora. Ljestvica je visoko postavljena jer je Isabel Allende u ovome romanu briljirala tolikim intenzitetom da ne znam kako bi me još koji njen roman mogao na ovaj način uvući.

Kao i u Kćeri sreće, Allende je maestralno zagazila u povijesne slike i opise, razradila mučnu prošlost Španjolske i Čilea, predstavila nam predivne likove, snažne žene i drage muškarce. Ali ovaj je put to učinila zaista stilski magično. Roman odiše toplinom, tjera vas da zamislite sve te ljude koji su se našli u sličnoj situaciji i poželite uskočiti u priču kako biste ih zagrlili i rekli im da će sve biti u redu.

Likovi

Na stranu fascinantan povijesni apsekt ovog romana, likovi ga čine nezaboravnim. Dobrodušni Victor koji je na vrhuncu svoje mladosti zapostavio vlastite želje i napravio ono što je u tom trenutku djelovalo najispravnije.

Hrabra Roser i ponosna Carme, dvije iznimno snažne žene koje su cijeli svoj život provele sigurno drugačije od svega što su možda zamišljale kao djevojčice. Ali nisu bile jedine. Njihova je sudbina sudbina tolikih španjolskih žena kojima se cijeli svijet preokrenuo zbog strašnih društvenih odluka. Ovo je i priča o nemogućim ljubavima, propuštenim prilikama i onome što bi bilo da smo mogli drugačije.

“Znaš li na čemu sam najviše zahvalan? Na ljubavi. Ona me je najviše obilježila.”

Ovo nije roman koji ćete čitati usput. Iako vrlo pitak, trebat će vam koncentracije jer ćete htjeti upiti svaki opis i svaki detalj, možda i potražiti koju dodatnu povijesnu činjenicu o toj nama toliko dalekoj zemlji, ali također jednom od utočišta i naših izbjeglica prije mnogo godina.

“Radeći godinama kao učiteljica, učila je i poducavala o svijetu, a sad je uvidjela da on nimalo ne nalikuje opisima u tekstovima ni fotografijama; bio je mnogo složeniji i šareniji i manje zastrašujući.”

Izdavač: Vuković & Runjić / books

Komentari

Neki baner