Per aspera ad astra

„Tebi je to 5 minuta posla“

Nije uopće problem što meni ili nekome drugome treba samo pet minuta da bismo nešto napravili. Problem je što je sve više ljudi koji ne cijene tuđi rad i koji bi sve za džabe i na lijepe oči.

Pogotovo ako radiš u kreativnim industrijama.

Istina je. Ja napišem kvalitetan tekst u relativno kratko vrijeme i da, treba mi manje nego nekome tko nije sav u tome. Ono što nitko ne vidi je to da pišem od 4. razreda osnovne kad sam se učlanila u školsku novinarsku grupu.

Istina je. Plivam kroz društvene mreže k’o riba u vodi i relativno brzo osmislim objavu i tekst za istu. Ono što nitko ne vidi je to da već tri godine vodim profile na društvenim mrežama, uz to studiram digitalni marketing i svaki dan naučim nešto novo.

Dvosjekli mač te profesije je da ne stigneš reklamirati samoga sebe pa ljudi ne znaju što sve radiš, a oni koji „znaju“ – misle da je to samo puko objavljivanje fotka i pisanje statusa.

Stvarnost je daleko od toga, ali nisam tu da vas učim digitalni marketing.

Istina je. Netko tko je dizajner, relativno brzo osmisli cijeli vizualni identitet, napravi vizuale, logo i sve što treba. Ono što nitko ne vidi je to da se taj netko godinama školovao na tome području i da su mu trebale godine prakse da dođe do toga.

Istina je. Programeru je lako shvatiti gdje je problem na tvojoj web stranici i može relativno brzo riješiti taj isti problem. Ono što nitko ne vidi su godine i godine isprobavanja i greška u programskom kodu.

Ma ne moramo se čak ni zadržavati na kreativnim i tehnološkim industrijama.

Istina je da je svakom zidaru, staklaru, građevinaru, ekonomistu ili konobaru nešto samo pet minuta posla.

Ali istina je i da je svakome od nas trebalo vrijeme, iskustvo i mnogo padova i uspona da dođemo do tih pet minuta.

Vidiš li sada u čemu je problem?

Vidiš li zašto nismo spremni objeručke i s osmijehom na licu prihvatiti tvoj poziv za uslugu jer nama to nije ništa?

Naravno, pomoći ćemo najbližima i naravno, određeni period ćemo raditi besplatno jer nam ipak treba iskustvo, poznanstva, kontakti i slično, ali brate moj… To ćemo raditi za ono vrijeme kad nam nije dosta tih famoznih pet minuta.

A onda… Onda dođe vrijeme kad naučimo naplaćivati svoj rad jer ne živi se od pohvala nego od para.  

Meni je osobno najgore kada me netko pita imam li savjet za njega kako da se oglašava. Vjeruj mi, imam ih gro. Plati me dovoljno i kažem ti ih sve. Plati me na pola i kažem ti pola. Ne plati me uopće i ne kažem ti ništa. Okej, možda ti kažem nešto dovoljno generično da ti ništa ne znači. Vrlo je jednostavno.

Je li to bezobrazno i sebično od mene? Možda je. A možda je i glupo što ti ne možeš uložiti u nešto što ti treba. A realno, da ti ne treba, ne bi se ni raspitivao.

Vrijeme je da prestanemo podcjenjivati tuđi rad, koji god da to rad bio. Vrijeme je da se naučimo stavljati u tuđe cipele. Vrijeme je da shvatimo da za svaku kompetenciju i prednost trebaju godine pokušaja i promašaja.

Na kraju krajeva, vrijeme je i da naučimo cijeniti sebe i reći „ne“ kad osjetimo da nas se iskorištava.

Jer da je sve to tako lako, zašto svi ne znaju sve?

Komentari

Neki baner