white round cake topped with yellow slice fruit
Razmišljanja

Priča o zahvalnosti: Bijela torta moje mame

Obožavam bijelu tortu koju uvijek pravi moja mama i koju nam je uvijek pravila za različite svetkovine i proslave. Jako je fina, prebogata orasima i ukusnom kremom s okusom limuna…meni jednostavno nezaboravna.

Uvijek se rado prisjećam zajedničkih trenutaka u kojima smo radosni i uživamo u ljepoti te slastice kao i ugodnim trenucima s dragim ljudima. I kad god jedem ovu tortu preplavi me sreća i blagostanje.

Zahvalnost

Osjećam neizmjernu zahvalnost na svakom komadiću ovog deserta, na trudu koji je utrošen i ljubavi kojom je prožeta ova slastica a ogleda se u svim svojim okusima i mirisima. Zahvalna na maminoj želji kojom je nastojala da nam se trenuci oboje lijepim emocijama, osmijesima i pjesmom. I uspjela je u tome i danas to čini!

Koja sreća, osjećam zahvalnost, veliku zahvalnost.

Život nam kroz situacije i interakcije s drugim ljudima daje važne lekcije, uči nas raznolikim odnosima i djelovanjima ali vrijednosti koje nam se nametnu kao najjače i najvrjednije naslijeđe su jake i nezamjenjive.

Zahvalnost je jedna od onih najvrjednijih i najvažnijih mi se čini.

Kad nemaš zahvalnosti onda ne možeš prepoznati rad i trud drugih, za tebe ili za druge, jednostavno ideš linijom manjeg otpora i ne pridaješ tome važnost. Ne trudiš se razumjeti drugoga nego misliš da si ti centar svijeta.

Kad nemaš zahvalnosti onda ne možeš razumjeti niti želju vlastitog srca da živiš u skladu s njim a bez obzira na naučeno i viđeno, baš zato što je srcu bliska takva posebna vrednota.

Kad nemaš zahvalnosti ne možeš prepoznati niti volju i želju drugih da učine nešto lijepo susjedu, prijatelju u potrebi ili jednostavno zato što to žele i jer to za njih predstavlja vrijednost.

Kad nemaš zahvalnosti onda si osakaćen za tolike lijepe trenutke koje ti život servira, jer život nam pruža toliko mogućnosti i na nama je da izaberemo one najljepše i najvrjednije.nBar mi se čini da bi svatko od nas to želio za sebe, ali vidim da to uvijek ne bude tako.

Radost

Čini mi se i da kad nisi zahvalan, nisi ni radostan a kad nisi radostan onda su ti svi oko tebe krivi za tvoje nezadovoljstvo, nažalost. Nikada ti.

Mislim da se zahvalnost treba njegovati, ali prvenstveno druge treba naučiti kako biti zahvalan. Jer biti zahvalan nije nipošto neka brza nevažna sportska disciplina kojom ćemo bildati svoju vanjštinu.

Zahvalnost je kategorija srca i duše s kojom se neki ljudi rode i njeguju je i čuvaju kao neprocjenjivi dar, a neki je tek moraju upoznati i  naučiti prihvatiti.

Istina da nije nešto što blista na fasadama naših kuća i okućnica kojima se nekada volimo hvaliti. Nije ni obješena na luksuznu odjeću koju volimo oblačiti pokazujući drugima možda svoju superiornost posjedujući je.

Ne može se vidjeti ni u bijelim bisernim zubima pravilno raspoređenim u usnim šupljinama nekih koji misle da se njima može zakamuflirati plastično ili  pothlađeno srce a koje možda ni ne posjeduju a misle da imaju.

Zahvalnost sam upoznala u malenim ljudima koji njeguju sposobnosti razumijevanja osjećaja drugih ljudi.

Susrećem je i danas. Nije ovaj svijet još postao santa leda, još ima tih predivnih duša koje i danas prave bijelu tortu koja se duboko urezuje u sjećanje onih koji žele da zauvijek pamte radosne trenutke.

Susrećem je kod onih koji su se potrudili i naučili praviti istu tu bijelu tortu satkanu od truda, veselja, radosti i sjećanja, i nastavili slijediti iskrene i veličanstvene osobine ljudske duše.

I koji su naučili da zahvalnost ničim ne mogu kupiti, jedino, ako je  zamjene za svoje hladno srce.

A mnogi ga se baš ne žele riješiti, nažalost.

Komentari

Neki baner