Per aspera ad astra Popularno

Malo manje pametovanja, a malo više međusobnog razumijevanja bi bilo skroz okej

Nedavno mi je susjed rekao da je najgore ne imati obaveze. Ali mislim da je još gore ne imati obaveze za vrijeme pandemije, u doba društvenih mreža i digitalizacije.

Došlo je doba u kojem mi je počelo nedostajati da ljudi komentiraju kako se ova obukla (ili skinula), prate s kim se tko je*e i zgražaju kako se onaj napio. Sve je to danas postalo sporedno. Možda zato što nemamo baš nekih opcija za izlaske i sređivanje, a bome je i dejtanje otežano. Ne vidiš ni s kim pričaš pod tim maskama, nemaš gdje na kavu i bliski kontakti nikako nisu prema epidemiološkim mjerama.

Naravno da smo već svi živčani i da nam sve smeta. Ne možemo se ni napiti k’o ljudi ni biti neodgovorni debili u miru.

Svi smo zbunjeni i svima nam se teško nositi s ovom situacijom. Neki su izgubili prihode, neki najbliže. Neki su uplašeni, a neki frustrirani. Neki imaju mišljenje o svemu, a nekima je već puna kapa svih tih mišljenja.

Meni, na primjer.

Ne mogu se ljudi više baviti nepotrebnim stvarima poput odjeće ili nedostatka iste na nekoj ženi pa se bave još više nepotrebnim stvarima poput kako se tko nosi s ovim cirkusom.

Ovi koji se boje pandemije seru ovima koji se ne boje i obrnuto. Ovi se žale kako su ovi neodgovorni, usude se družiti s ljudima i šire zarazu, a ovi se žale kako ovi dramatiziraju. Ne znam više tko su ovi, a tko oni, ali svi se nešto žale.

Jedni viču da je sve to teorija zavjere, a drugi dižu spomenike karikaturama na TV-u. I naravno, jedni drugima seru zašto rade to što rade.

Ljudi siluju jedni druge svojim mišljenjima i „dobronamjernim savjetima“ umjesto da gledaju kako da izvuku najbolje iz ovog bućkuriša, gledaju svoja posla i ako već ne znaju kako olakšati sebi, da barem olakšaju drugima.

Odluči za sebe u što želiš vjerovati, što želiš poduzimati u vezi toga i pusti druge da isto tako odluče za sebe. Odavno smo morali naučiti da svatko od nas ima pravo na izbor. Neki biraju „odgovorno“ ponašanje, drugi „neodgovorno“.

Stavljam u navodnike jer su granice odavno tanke.

Nikad ni ne znaš što se kome događa u životu i zašto se ponaša tako kako se ponaša. Nikad ne znaš kome je što veća tragedija; kome je gore biti bolestan, a kome je gore krpati kraj s krajem.

Nikad ne znaš u kakvom je tko emocionalnom stanju. Nekima je svejedno za kafiće i klubove, a nekome se oni bili ispušni ventil i nešto što ga je držalo prisebnim. Neke boli briga za teretane, a nekima su one svakodnevica, užitak i pomoć pri izgradnji samopouzdanja i vjere u sebe.

I nema smisla da vodimo Internet ratove samo zato što imamo Wi-Fi i da jedni drugima govorimo što je najbolje jer se to „najbolje“ razlikuje od osobe do osobe.

Može se taj Wi-Fi koristiti i za produktivnije stvari. Možeš ga iskoristiti za učenje nove vještine, traženje super glazbe, gledanje filmova, upoznavanje ljudi… Možeš pronaći neki super novi recept, obaviti šoping ili naići na fitness program koji ti odgovara. Možeš doslovno sve. Šteta je potratiti sve te mogućnosti na prepucavanje i soljenje pameti.

Svi smo u istom sranju. Malo više međusobnog razumijevanja bi bilo skroz okej.  

Komentari

Neki baner