Nasilje: Istine žrtve i istine lavice

Dok lav ne nauči pisati, svaka će priča slaviti lovca.

afrička

Njegova moć bila je na zavidnoj razini. Otoci njegove agresije u modrim bojama radili su društvo njenim očima. Sve dok nisu postali krajolik njenog lica. Toliko oblika nasilja. I svaki ostavlja trag. Svaka njegova uvreda postala je glavna zapovijed njenog života. Njegov glas prekrio je njene misli. Svaki njegov udarac rađao je ove istine:

  • Možda je ovo zadnji put.
  • Sve je to život.
  • Ne zaslužujem bolje.
  • Žrtva sam i moram trpiti.
  • Kako da budem bolja za njega?
  • Kako da ga zadovoljim?
  • Slaba sam.
  • Slomio je u meni sve.
  • Nemam dostojanstva.
  • Sram me.
  • Nitko ne razumije kako mi je.
  • Nemoćna sam.
  • Nema izlaza.

Kad je napokon stala ispred ogledala, progovorila je svom odrazu. Pitala se o životu u njoj. Ima li svrhu da ga netko drugi tlači? Sve što ju veže, pomislila je da su okovi koji se moraju dati slomiti.

Hoće li se dovesti u situaciju da ju njena ili tuđa kći upita Zašto skrivaš lice? Počinje shvaćati. Nije slaba. Ne zaslužuje ovo. Bira napustiti žrtvu. Progovoriti toliko glasno dok jeka pobjede ne bude u svačijim ušima. Počela je rađati nove istine:

  • Bijedniče, znaš li da ti je prvi dom bila ženska utroba?
  • Gade, znaš li da si učio puzati i hodati na putu zvanom ženska kralježnica?
  • Od kud ti sad jebeno pravo da ju lomiš?
  • Idiote, ne znaš da je neslomljiva.
  • Mogu lizati sve tvoje mlake pištolje uperene prema meni bez da me
  • upucaš.
  • Jadniče, moje tijelo nije utočište tvojim sirotim kompleksima.
  • Ne, ovo čime te oslovljavam nisu odgovori nasilja na nasilje – već samo tvoji udarci koji se od mene odbijaju.
  • Prokletniče, ono što se ne dozvoli, to više ne postoji.
  • Nisam kriva za nasilje koje mi se dogodilo.
  • Ali sam odgovorna za nasilje koje trpim.
  • Sloboda izbora je strašna kad vidiš da izlaz nije lagan.
  • Ali ipak biram.

Voljela bih da učimo djevojčice od malih nogu kako da život skroje tako da uvijek i u svakoj situaciji imaju slobodan izlaz i izbor. Voljela bih da ih učimo neovisnosti. Osobnoj i financijskoj. Da se ne oslanjaju na pravosuđe ni državu. Ni na kog osim na sebe.

Voljela bih da ih učimo da brak nije diploma koju moraju imati. Kako bi ispunile nevidljiva očekivanja obitelji i društva. Voljela bih da ih učimo da je njihov život najvažniji studij. A da je brak samo izborni predmet. Da ih učimo tome, za kog bi gradili sigurne kuće? Tko bi onda bio žrtva?

Živimo u svijetu u kojem gradimo sigurne kuće i nudimo pomoć ženama pod nasiljem. Voljela bih da živimo u svijetu u kojem sigurne kuće nisu potrebne. Na ono što nam se dogodi prvi put, nemamo utjecaj. Ali svaki idući put, snosimo odgovornost nasilja i postajemo sudionice u istom. Ti ne razumiješ kako je – afirmacija je žrtve.

Voljela bih da se pojam žrtvene povezuje sa ženama. Nismo žrtve. Voljela bih da živimo u svijetu u kojem je jasno da pomoć treba nasilniku. Da je sa ženama koje su pretrpile bilo koju vrstu nasilja baš sve u redu.

Čitajući ovo, ako se u tebi bude gnjev, srdžba, ljutnja ili neka neobjašnjiva kanalizirana energija, ove riječi imaju smisla.

Velika moć postojanja leži u tebi.
Nema sigurnije kuće od one u tebi.
Tvoja ljubav ti je potrebna.
Voli se tako da ričeš.
I urlaš.
Pred svakim tko te pokuša smanjiti.

Jer sve dok ne naučiš rikati, tema će biti nasilnici. Iskorijenimo je. To što nećemo dozvoliti i tolerirati, ono neće postojati. Izvor sebe napuni ovim istinama. I promatraj kako tvoje misli prati, samo i jedino, tvoj glas.

Vrijednost tvog života neka bude njegova glavna zapovijed.

Komentari

Neki baner