Krešimir Čorak: Zemlja vukova, woman in white jacket and gray denim jeans sitting on black and white textile
Čitajmo zajedno

Krešimir Čorak: Zemlja vukova

“Svijet je prepun čudesa za koja ni ne slutim da postoje. A ja sam im svjedočio. Vidio ih vlastitim očima.”

Ova me knjiga, priznajem, privukla zbog naslovnice. Ponekad mi se i to dogodi. Onda sam pročitala sadržaj, na brzinu, da mi ne otkrije previše. I privukla me po drugi put. Srednji vijek, Lika, Templari, putovanje jednog ratnika i njegova razmišljanja, a sve “začinjeno” hladnoćom, snijegom i tajnovitošću hrvatske regije.

I krenula sam. I koji je to zalet bio, od samog početka. Znala sam da će mi ovaj roman biti nešto posebno. Opravdao je sva moja očekivanja. I preporučat ću ga na sve strane, kao jednu od najboljih knjiga ove godine.

“Zlo postoji. I nepobjedivo je. Spoznao sam to na gorak način, tragajući dobar dio svog života za čovjekom koji nekoć davno bijaše moj prijatelj.”

Radnja

13.stoljeće, šumska, sniježna, strašna Lika. Dva putnika koji se razdvajaju, ni ne sanjajući što će ih snaći danima kasnije. Nakon što su na povratku iz Svete zemlje pronašli zabačeni samostan, bivši templar Hugrin i njegov suputnik Grima od otoka (irskog) kreću svaki svojim putem. Samostan je nadomak Senja, okoliš je okovan snijegom, opasnosti vrebaju iz svih kuteva.

Grima odlučuje nastaviti prema Senju po namirnice, dok Hugrin ostaje u samostanu u kojem obitava nekolicina starih benediktinaca. Oni se boje, oni nešto znaju, a Hugrin je taj koji će se uskoro naći oči u oči s jednim od najstrašnijih čudovišta koje je u životu sreo. Grima odlazi u Senj i upoznaje njegove templare i njihove priče. Poganstvo i vjera isprepliću se u ovoj priči dok Likom haraju čudovišta koja nitko nije mogao ni zamisliti.

Knjiga je stilski savršena, jezično fantastična, a atmosferom neopisivo brzo uvuče čitatelja u svoje ledene i nemilosrdne ralje. Jer ovdje se događa mnogo više nego što smo na samome početku mogli i zamisliti. Lika skriva tajne koje su, nadamo se, ostale samo na legendi. Ali legende i počivaju na nečemu što se možda dogodilo. Tko zna koliko je očiju svjedočilo onome što su glavni likovi ovdje doživjeli.

Možda Lika taji puno više od onoga što danas vidimo. Element fantazije u Zemlji vukova samo je još jedna stepenica više u njegovoj zanimljivosti. I sam povijesni aspekt romana dovoljno je intrigantan da nas prikuje za stolicu, ali njegov je fantastični dio ono čime me u potpunosti osvojio.

Čorak je svojim arhaičnim jezikom besprijekorno dočarao vremensko razdoblje u koje je smjestio roman, opisima je prebacio čitatelja u tu beskonačnu pustoš, u njene strahote, nadnaravne, ali i svakodnevne, zemaljske. Bila sam tamo, mogla sam osjetiti hladnoću na svojim rukama, bojala sam se isto kao i oni koji su sve to doživjeli kroz riječi ovog talentiranog autora.

Krešimir Čorak: Zemlja vukova

Savršeno štivo!

Ovaj je roman kombinacija svega što tražim od nekog štiva. Inteligentan je, iznimno dobro napisan, i jezično i stilski, a tematski je jedan od najzanimljivijih romana koje sam ikada čitala. Želim još ovakvih knjiga, romana koje ću preporučati svim srcem i o kojima ću pričati jer se zaista rijetko dogodi da se svi aspekti poslože onako kako treba.

U Zemlji vukova autor je spojio folklor, religiju, povijesne aspekte s jedne strane te horor i fantaziju s druge strane. I, što se mene tiče, dobio je savršenu kombinaciju štiva za sve koji su se zaželjeli nečega malo drugačijeg.

A Liku je kao regiju približio čitateljima kroz predivne opise prirode i njenih ljepota, dodijelivši joj jednu od glavnih uloga u ovoj priči, onu strašne i tajanstvene čarobnice koja krije neke od najzanimljivih tajni naše zemlje.

“Kako vidiš, Hugrine, i tvoj soj ima svoje prokletstvo. Goni vas neizreciva glad za znanjem koja će na kraju postati vaša propast. Nećete moći odoljeti tom iskušenju.”

Izdavač: Alienus / via Books

Komentari

Neki baner