Lana Bastašić: “Uhvati zeca”
Tatjanin svet knjige

Lana Bastašić: “Uhvati zeca”

“Uhvati zeca” Lane Bastašić je naizgled Moja genijalna prijateljica na bosanski način. Ova metaforička priča o ženskom prijateljstvu je nama tako bliska po obiteljskim, susjedskim, nacionalnim i kulturološkim karakteristikama i običajima. Knjigu sam progutala! Lana me je zadivila lakoćom pisanja tako velike, duboke i kvalitetne književnosti!

Od prve do posljednje stranice ovaj roman je apsolutno božanstven. Ne znam da li mi je više legla naracija, karakteri Lejle i Sare, podsjećanje na bosanski mentalitet, mahale, hranu, zemlju koje više nema ili specifičnost ženskih prijateljstava.

Narator priče, Sara, koja sada živi u Dublinu, dobiva poziv od svoje nekadašnje najbolje prijateljice, Lejle iz Bosne, nakon 15 godina šutnje i njih dvije kreču u Beč kako bi se ponovo srele s Arminom, Lejlinim bratom, koji je nestao prije 20 godina. Na tom putu one bude davna sjećanja, greške napravljene tijekom sazrijevanja, emotivne lomove i povode prekida prijateljstva koje im je obilježilo živote.

Lana je maestralno, alegorijski predstavila jednu zemlju koja je našim ljudima bila utopija, bijeli zec za kojim nikada nećemo prestati tragati.

Završila sam knjigu s knedlom u grlu, melankolijom, žalom za onim što smo imali u onoj našoj divnoj zemlji, a što smo bespovratno izgubili, upali u zečju rupu u kojoj su čuda kojima smo bili svjedoci svakoga dana postali naše breme kojeg se ne možemo riješiti, ma gdje god se raselili po “belom” svijetu jer onu našu bjelinu ništa i nitko ne može zamjeniti.

Čitajte s radošću,
Vaša Tatjana

Komentari

Neki baner