Mir je najveća dragocjenost, dreamy teen girl sitting near wet window
Razmišljanja

Mir je najveća dragocjenost

Čini mi se da smo uvijek u potrazi za mirom, koji nekada bar na kratko uspijemo i doživjeti i zadržati kao najvrjedniju dragocjenost, ali nikada to ne bude onako dugoročno, istinski i bez bojazni da ga ne izgubimo ili da nam bude ukraden.

Ponekad mi se učini i da ga ne želimo, kad nam kao gost pokuca u ljetnim vrućim danima s mnogo prijatelja, osmijeha, u društvu slobode i radosti jer smo rekli bi jako zauzeti s nama drugim važnijim gostima..

Nekako nam često dođe, ali ga kao gosta ne držimo baš prevažnim, uvijek ga svrstavamo u one prijatelje za kojima čeznemo i koje želimo viđati ponekad, jedino onda kad nama odgovara.

Ne vidimo i ne razumijemo da bismo mu ipak trebali često otvarati vrata svoga života ili bolje rečeno ostavljati ih njemu uvijek otvorenima s nadom da će poželjeti da zauvijek u njemu nađe svoj dom.

Naravno govorim slikovito i pojednostavljeno, meni su uvijek jednostavnosti razumljivije i jasnije.

Slika u društvu je uvijek bila važnija

Zbog različitih načina vođenja vlastitih života i često uvriježenim, naučenim obrascima djelovanja nismo bili uvijek u stanju vrednovati mirne dane i vremena.

Bilo da su to trenuci provedeni u školi, u obitelji,na radnom mjestu uvijek smo mirne dane nekako izbjegavali, činili su nam se monotoni ili nesigurni.

Nije bilo rekli bi neki  dovoljno zaigranosti ili aktivnosti, nekako smo ih uvijek pokušavali osmišljavati, davati im dodatnu užurbanost, ispunjavati ih svakojakim sadržajima… samo da bi se nešto događalo.

I često samo da bi drugi o nama govorili kako smo uvijek aktivni, društveni, socijalno osviješteni… uvijek je nekako slika u društvu bila važna..

Uvijek je valjalo držati se određenih normi, bez iskrenog i istinskog pokušaja razumijevanja i sebe i svih tih događanja i ponašanja.

Jer se trebalo uklopiti zbog ovoga ili onoga, poslušati a ne povrijediti nekoga, učiniti i dati pažnju nečemu ili nekome, učiniti nekada nevažne i nebitne ljude i trenutke važnima.

Mirom do smislenijeg i ispunjenijeg postojanja

Vidimo da je mir dragocjen, toliko dragocjen da ga skoro više nigdje ne možemo ni pronaći.Cijena mu je uvijek bila velika, ali sada on više nema cijenu.

Mir je postao kao blago za kojim mnogi narodi, pojedinci i obitelji tragaju i spremne su sve učiniti da ga pronađu.

Platit će najveću moguću cijenu, učiniti sve što taj gost traži da bi im došao u goste baš kao što ugošćavamo poznate svjetske muzičke zvijezde, ispuniti sve njihove moguće i nemoguće želje. I opet i pored velikoga truda ne znamo hoće li nam doći. Volimo misliti da jednom hoće.

Mir dolazi kad srce odustane od mržnje, kad ljudi cijene  mir više nego primamljive trenutke različitih „maratonaca“ i njihovih „važnih“pobjeda.

Mir dolazi u trenutku zadovoljstva sposobnošću samostalnog kretanja i disanja, dolazi i s radošću pomaganja drugima, dolazi i u trenucima nemoći i razočarenja, kroz razumijevanje  da nije zlato sve što sja. Mir dolazi najčešće kad mislimo da ga ne trebamo i da sve imamo.

Kad se tresu temelji utabanog i sigurnog postojanja, vapimo za tim najdragocjenijim stanarom vlastitog života.

I tada sve naše ljudske želje postaju ništavilo i bezvrijednosti, jer uviđamo da je mir startna pozicija svega dobroga i temelj smislenog života.

Uvijek je pitanje na nama koliko jako ga želimo i koliko nam je važan. Jer da bi nam došao trebamo učiniti nemoguće, trebamo promijeniti sebe.

Jesmo li spremni?

Komentari

Neki baner