Procijenjeno vrijeme čitanja: 2 minutes
Sposobnost, vještine ili ropstvo?
Ni sama ne znam kako da nazovem obnašanje svih tih uloga/funkcija/zadaća. Pridodanih ženi. Multitasking? Ako je taj pojam najbliže traženom, predstavlja li vještinu ili ropstvo?
Majka, supruga, kći, sestra, kućanica, radnica bilo kojeg zanimanja, poslovna žena, poduzetnica, partnerica, osnivačica – možeš nositi sve ove uloge. Možeš se umoriti. Ne zato jer nisi kvalificirana za iste. Nego, zato što možda veliku većinu tih uloga ti ustvari i ne želiš.
Nametnutnost uloga nije tajna. Začarani krug odgojnih načela iz generacije u generaciju nije tajna. Nejednakost u rodnim ulogama nije tajna.
„Malo je stvari nalik Sizifovu poslu poput obavljanja kućanskih poslova, uz njihove beskonačne repeticije: čisto se ubrzo uprlja, prljavština se očisti, iznova i iznova, dan za danom. Kućanica se umara ne radeći zapravo – ništa, jednostavno ponavljajući postojeće stanje… Jelo, spavanje, čišćenje; godine ne vode više prema blaženstvu i raju, već leže postavljene ispred njih, identične u sivilu. Borbu protiv prašine i prljavštine nikad nije moguće dobiti.”
Simone de Beauvoir
Pozivam te bar na jedan dan daš otkaz svim tim ulogama. I da taj jedan dan pretvori se u tvoj ritual. Barem jednom tjedno. Jer »borbu protiv prašine i prljavštine nikad nije moguće dobiti«. Pogotovo tuđe prašine i tuđe prljavšine.
Što duguješ sebi?
- Naspavaj se dobro.
- Reci si – dobro jutro.
- Diši jer dah je znak života.
- Popij kavu ili čaj sa sobom. Budi malo sama.
- Živa si, osjeti to.
- Budi tu. Sad je dobro. Tu si. Tvoje brige ionako većinom lete iz prošlosti ili budućnosti. Ali, SAD je dobro. Budi tu.
- Uredi se. Tvoja odgovornost je da se osjećaš dobro. Ne da kuća bude uredna.
- Kako si? – danas ovisi samo o tebi. Ni o kom drugom.
- Kako ćeš provesti dan? Što bi danas voljela, a dostupno ti je? Danas ne moraš ništa. Osim onog što TI želiš.
- Zahvali se. Na mogućnostima i slobodi izbora. Na danu kojeg si posvetila sebi. Ionako je već i bio posvećen – samo tebi.
Prema »blaženstvu i raju«
U kojoj god dobi, u kojoj god situaciji – godine ispred tebe trebale bi biti tvoja sloboda. Ne dozvoli da godine ispred tebe budu postavljene. Sebi duguješ kreirati i stvarati godine ispred. Za sebe. Zbog sebe. Zbog svoje djece. I svih koji te okružuju.
Tvoja osobna sreća i ispunjenost širit će se na sve oko tebe. Ispunit će tvoj okoliš. A možda će ga i počistiti. Možda ćeš napokon, ne boreći se, i dobiti borbu protiv onog što uistinu jest bila – prašina i prljavština oko tebe. Kad ti kažu to može samo ženska ruka, pokaži im – to može bilo čija ruka s pet prstiju i pokretnim zglobom.
Volim se predstaviti kao ljudsko biće. Bez sve one buke koje dodajemo u opis profila. Uvelike živim po osjećaju, često izbjegavajući što se mora. Uvijek biram surovu suštinu ispred filtrirane vanjštine. Stvari s kojima gubimo pojam o vremenu, bitne su. Za mene je to pisanje. Jer na kraju dana, život je ono o čemu piše poezija, pjevaju pjesme i pričaju priče…
Komentari