Natječimo se sami sa sobom! Druge poslušajmo i pokušajmo razumjeti

Procijenjeno vrijeme čitanja: 3 minutes

Potrebno je jako dugo vremena  da počnemo razmišljati svojom glavom, popularno rečeno. Jer, nije nas nitko ni to naučio, uvijek je bilo važnije razmišljati na način nekoga drugoga ili drugih koji su i iskreirali i odredili načine razmišljanja i koja je trebalo slijediti i na osnovu njih živjeti.

Jer inače ne bismo uspijevali ni živjeti, ni preživjeti  ni raditi, uopće opstati.Izopćenost nam je prijetila a time i potpuna izoliranost.

Nekim ljudima bi vjerojatno ovakvo ponašanje izazivalo osjećaj manje vrijednosti i poniženja jer je popularnost uvijek atraktivna, bljeska u noći ali i po danu, bez pitanja koliko je sve stvarno istinito.

I takvi su uvijek čudaci,sanjari,  pustite njih oni su u svojem svijetu, žive u oblacima…često se moglo i čuti iz usta drugih, nekada i njihovih najbližih.

Interesantno ali svi oni koji su pokušavali kreirati ovakve neke načine mišljenja o drugima i kao takve  ih plasirati i proglasiti istinitima su u stvarnosti ljudi koji su kukavice i nesposobnjakovići.

Vjerojatno ste se mogli s ovakvim i sličnim ljudima i situacijama već i susretali ili se tek susrećete.

Pitanje autentičnosti bi trebalo uvijek biti primarno

Ali se za trenutak promišljanja o istinitosti navoda nije imalo vremena, a nije bilo ni volje  za  mišljenje svojom glavom.

Kad su nam govorili kako je Zemlja na kojoj živimo bogatstvo koje moramo čuvati i brinuti se o njoj jednako kao što se brinemo o vlastitom postojanju proglašavali smo sanjarima i dvorskim ludama.Jer smiješno je bilo slušati takvo nešto,gluposti same često se znalo tumačiti.

Nekada prozivani i filozofima, koji ne žive kao drugi i koje treba što prije „maknuti“.

Jer puno je interesantnije razgovarati o najnovijem modelu čizmica koje ćemo na ovaj ili onaj način naručiti ili kupiti i biti u trendu i biti posebno važni i bolji od nekoga drugoga.

 Ili se hvaliti posjedovanjem neke najnovije tehnološke igračke i samim time umanjivati svaku kvalitetu drugog ljudskog bića koji iste ne posjeduje ili koje ga možda niti ne zanimaju.Jer jedino je važno posjedovati nešto i po tome se deklarirati važnijim od drugoga a time i vrjednijim.

Natjecati se u posjedovanju nekoga ili nečega je čini mi se uvijek bilo mjerilo nekoga uspjeha.

Potrebno je uvijek biti bolji, jači, snažniji moćniji od drugoga, na svaki mogući način.

Nažalost, da bi se to postiglo uvijek je trebalo umanjiti, smanjiti i poniziti nekoga drugoga.

Ništa se ni danas nije promijenilo, zato je i prisutno toliko nezadovoljstva, mržnje i zavisti.

Natječimo se sami sa sobom,  light city restaurant man
Photo by Ivan Samkov on Pexels.com

Uzmimo predah za razumijevanje i sebe i drugih

A sve bi moglo biti ljepše, samo kad bi se iz tog vanjskog užurbanog beskonačnog nadmetanja malo zaustavili i odmorili se.

Jer svi zaslužujemo sve, ne moramo se natjecati s drugima da bismo uživali sreću, imali mir i blagostanje.

Dovoljno je samo zastati i zagledati se u sebe, upitati se što to želimo, jer to svi želimo.Svakome od nas je najvažnije biti sretan, zdrav i voljen.

Kad se tako zagledamo u sebe i kad se uspijemo razumjeti nikada nam više neće pasti na pamet da se natječemo s drugima.Razumjet ćemo i druge i kao što sebi nikada više nećemo poželjeti nikakvu tugu,još manje ćemo druge poželjeti raniti svojim lošim postupcima i mišljenjima jer ćemo uistinu razumjeti osjećaje drugih i koliko boli to može prouzročiti.

Bit ćemo sposobna bića u pravom smislu te riječi.A to nam je svima najveći cilj bar se nadam da bi trebao biti?!

Komentari

Neki baner