Položaj knjige i domaćeg autora u jeku pandemije; Čitaju li Hrvati više ili manje?

Procijenjeno vrijeme čitanja: 10 minutes

Možemo reći, da je posljednjih nekoliko godina, kultura čitanja u Hrvatskoj u blagom porastu. Možemo li zasluge pripisati knjiškim blogerima ili kreativnosti izdavača i autora? Ali, možda i društvenim mrežama gdje se knjiga i kao proizvod i kao pojava približila više čitatelju? Teško je procijeniti, ali sve to zajedno učinilo je da knjiga i čitalaštvo u hrvatskoj, ali i diljem regije oživi.

Možemo reći i da je knjiga kao medij oduvijek prisutna, ali kultura čitanja, imala je koncem dvadesetog i početkom ovog stoljeća svoje velike oscilacije.

Kako mi je i kao autoru ali i kao velikom knjiškom moljcu, čitanje oduvijek strast, sa zanimanjem pratim razvoj čitalačke struje i moći knjige kao medija u posljednjih godinu dana, kroz korona krizu.

Zbog toga sam popričala s nekoliko autorica i mojim nakladnikom, kako bih iz prve ruke saznala kako je pandemija utjecala na knjigu, prodaju, ali i čitalačku struju u hrvata.

Sonja Šumić, Bartul Vlahović (Naklada Fragment)

Jako je malo branši na koje korona nije utjecala i smanjila im obujam posla, a da ne spominjemo sve one koje je uništila. Sve nas je i privatno i poslovno dobro uzdrmala i ograničila u svakodnevnom djelovanju.

Nakladu Fragment, epidemija je dobro uzdrmala, zaustavila puno projekata i onemogućila nam fizički kontakt s čitateljima, tj. predstavljanje naših autora i njihovih djela. Sve je to u konačnici rezultiralo 60% smanjenom prodajom, a shodno tome i manjem broju planiranih izdanja, kao i kašnjenjem prvotno planiranih termina izdavanja pojedinih naslova.

Sonja Šumić i Bartul Vlahović (Naklada Fragment)

Ono što moramo istaknuti je iznimna profesionalnost i strpljivost svih naših autora i ljudi s kojima surađujemo, koji su nam čitavo vrijeme potpora i razumiju da se iz petnih žila trudimo zadržati sve do sada napravljeno i oblikovano u priču zvanu Naklada Fragment.

Za nas mlade nakladnike, tek praktički osnovane, dosadašnji rezultati su itekako bitni i rezultat su pomnog promišljanja, rada i truda. Kad se na tom razvojnom putu nađe korona, ogroman je izazov opstati, preživjeti i graditi dalje svoju priču.

Ono što možemo reći i istaknuti je da ćemo se i dalje truditi da opstanemo. Kako zbog sebe, tako i zbog naših vjernih i dragih autora koji su dio naše priče i naše knjiške obitelji, ali i naših čitatelja koji nas vjerno prate, podupiru i kupuju naše naslove.

Sanja Srdić Jungić (Hoću knjigu)

Što se tiče moje knjige Zvijezde među nama, ona je svakako lošije prodana u 2019. nego u 2018., no to nema toliko veze s koronom, već činjenicom da je knjiga sad već ‘starija’, dosta je novih naslova pa ona pada u drugi plan. Doduše, da nije bilo korone pretpostavljam da bih ipak odradila kakvu promociju ili osmislila neku posebnu ljetnu akciju da se prodaja malo pogura. Ovako je sve išlo po inerciji.

Sanja Srdić Jungić

Što se prodaje knjiga tiče općenito, iz perspektive Hoću knjigu mogu reći da knjiga nije pretrpjela pad prodaje. Štoviše, neki subjektivni dojam, jer još nemamo sve analize, bio bi da su Hrvati upravo zbog ove situacije počeli više čitati, čemu svjedoči i činjenica da nam je tijekom lockdowna prodaja preko webshopa porasla za 300 posto!

Bijeg od svakodnevice ljudi su definitivno našli u knjigama. Pokazuje to i broj prodanih knjiga u 2020. koji je gotovo isti kao i broj prodanih knjiga u 2019. – i pritom treba uzeti u obzir da knjižare dva i pol mjeseca nisu radile.

A što se tiče pak prodaje knjiga domaćih autora u usporedbi sa stranima, iza tog nažalost ne može stajati konkretna analiza jer u našem sustavu ne dijelimo autore po stranima i domaćima, pa se vodim subjektivnim dojmovima naših knjižara.

On je takav da su se domaći autori lošije prodavali nego prethodne godine, osim nekih iznimki, poput Kristiana Novaka, Bekima Serjanovića, Zorana Ferića i pojedinih hitova. Pretpostavljam da je za to kriva činjenica što se promocije nisu održavale praktički od 3.mj, a dobar dio knjiga se ipak proda na njima plus to je uvijek dodatna dugoročnija promocija za autora.

Ana Marija Posavec – autor

Kako je Covid-19 u veljači i ožujku 2020. zatekao svijet nespremnim, iznenadivši ga agresivnošću svojega djelovanja i mutiranjem do danas, tako je i nedavni potres na području Petrinje, Siska, Gline, Zagreba i okolice iznenadan, neočekivan.

Kao književnica mogu reći da sam – ostala bez riječi i, u trenutku kada se zgrada gdje živim zanjihala poput zastora na povjetarcu, ostala bez zraka. Nemoguće je i nepravedno uspoređivati to proživljeno iskustvo s iskustvima onih koji od prvog razornog potresa svakodnevno doživljavaju podrhtavanja tla, gledajući kako se sve što su netom stjecali – ruši; potrebno je djelovati u obliku pomoći, na kojim god razinama i na koji god način tko od nas može.

Ana Marija Posavec

Sve što se dogodilo prošle godine snažno je utjecalo na kolektivnu svijest te smatram kako će se dojmovi o pandemiji na globalnom planu, kao i o potresu koji utječe na unutarnje naše svjetove, morati slegnuti, a sukob raznolikih osjećaja normalizirati. O tome kako su svi ovi fenomeni utjecali na distribuciju i prodaju knjiga, bolje znaju članovi Naklade Fragment jer oni o tom profesionalno i odgovorno brinu.

Ono o čemu književnici imaju brinuti njihova je spisateljska razina, normaliziranje osjećaja i postignuće smiraja koji će im omogućiti daljnje stvaranje, pisanje. Vjerujem da ne postoje književnici na koje cjelokupna situacija ne ostavlja dublji utjecaj; svi smo doslovno i figurativno p(r)otreseni, navedeni na propitivanje svega.

Latentno prisutan košmar doživljenih nedavnih događaja preda mnom trenutno ostavlja upravo tišine promišljanja. Izrodit će se, nesumnjivo je, kakav tekst – u svoje vrijeme. 

Matea Čvagić Prašnjak – autor

Veoma mi je teško odgovoriti na ovo pitanje jer uspješnost u promociji i prodaji knjige ovisi o mnogim faktorima. Prije svega, vjerujem da je pandemijska situacija utjecala na svaku djelatnost, makar i najmanje. 

Kako to obično biva, u ovoj situaciji jedna stvar povlači drugu za sobom i radi se o globalno raširenom domino efektu. Konkretno u spisateljskom svijetu, također se mnogo toga promijenilo. Sama situacija rada od kuće vjerujem da jednoga pisca po pitanju stvaranja ne muči previše jer može i više nego kvalitetno stvarati od kuće. Međutim, ono što stvorimo puno teže i sporije putuje u svijet u pandemijskoj situaciji nego izvan nje. 

Kako je većina društvenih okupljanja (uz neke pauze) privremeno ukinuta, promocije (osim virtualno) nije moguće održavati. Samim time, ljudi nemaju konkretan, prirodan, fizički uvid u knjigu, upoznavanje s autorima, onaj istinski dožvljaj djela koje je upravo izašlo. Uz to sve, nisu svi čitatelji skloni tehnologiji i nisu spretni u kupovini online. Stoga, mnogi od njih odluče odgoditi kupnju ili ju u potpunosti, do daljnjega, otkazati. Ne tako davno, jedna gospođa mi se izravno izjasnila da se naprosto ne usudi pritisnuti gumb kupi odmah… 

K tome svemu, u ovo pandemijsko vrijeme velik broj ljudi gubi svoje poslove i ostaje bez primanja, a u skorije vrijeme su neki zbog potresa izgubili i krovove nad glavom. Stoga ljudi na neki način i strahuju izdvajati svoja materijalna sredstva za knjige.

Matea Čvagić Prašnjak

Događaji koji su zadesili svijet, ali i konkretno Hrvatsku, zauzimaju i određeno mjesto u medijima te se time automatski (i tako bi i trebalo biti, kako bi se ljudima pomoglo) umanjuje medijska eksponiranost autora i njihovih nakladnika, tj. izdavača. Ne samo to, već i sami autori i nakladnici diljem Hrvatske na neki način teže (u najmanju ruku) medijski pridonijeti poboljšanju situacije te u određenim navalama svoj medijski prostor koriste u te svrhe. 

Kada bismo zbrojili sve te potresne činjenice, zasigurno bismo došli do zaključka da autorima u pandemijsko vrijeme (rad od kuće na stranu) zaista nije lako. Posebno autorima u usponu, kao što sam i sama. Samim time, nije lako ni nakladnicima i čini mi se da to sve počinje djelovati kao začarani krug.

Ono što bih voljela poručiti, a i jedino što trenutno mogu, jest da uvijek trebamo imati na umu ljude koji stvaraju oko nas i nastoje živjeti od toga.

Ostanite dobro, ostanite zdravi! – poručila je Matea.

Knjiga će opstati, ali neke književne struje ne bi trebale

Dojma sam kako je autor kao pokretač kotačića zvanog knjiga, primoran ostati u sjeni. I, kroz ovo sumorno razdoblje stvarati, ako za to stvaralaštvo trenutno ima volje, snage i inspiracije. I sve to, dok je zaista podosta onemogućen biti u direktnom kontaktu sa svojom publikom.

Mnogi su se autori tako okrenuli društvenim mrežama, putem kojih održavaju video promocije i ostvaruju komunikaciju sa svojim čitateljima. Ali, otkrivaju i sasvim nove dimenzije kreativnog online stvaralaštva. Stvaralaštva, koje je struka i kritika često, vrlo okrutno zanemarivala.

Izdavači se također okreću online promocijama u suradnji sa svojim autorima. Mnogo su više posvećeni objavljivanju knjiga i zbirki takozvanih online autora, koji su do nedavno smatrani trash lakom literaturom. No, mnogi su od njih kvalitetom i popularnošću postavili ljestvicu vrlo visoko, naglasivši, da je pisana riječ jednako moćna bila ona objavljena virtualno ili papirnato. I, stvarajući tako neke, posve nove trendove.

Domaći je autor naravno još uvijek u sjeni stranih autora. Tome pridonose nažalost i sami izdavači koji, osobito u ovim čudnim vremenima radije biraju “provjereno štivo” i takozvanu “sigurnu prodaju” no “kockanje” s domaćim uradcima.

Loše tu stoje i book blogeri (čast malobrojnim izuzecima) koji povlađuju izdavačima. Sve s ciljem konstantnog dobivanja besplatnih recenzentskih primjeraka, koji u globalu ne sliče realnim recenzijama već su to nizovi često nerealnih hvalospjeva. Zbog toga domaća publika ni nema mnogo prilika upoznavati nova domaća autorska imena. Osim onih, koji se ili jakom promocijom ili vlastitom eksponiranošću na društvenim medijima, uspiju nametnuti kao imperativ.

S obzirom da poticaja za domaće autore u ovim kriznim vremenima nema, ostaje im samo nadati se da će domaća publika u nekom trenutku prepoznati kvalitetna pera i nagraditi ih kupnjom njihovih knjiga. No, bojim se da to ipak neće biti tako skoro, jer smo poznati kao nacija koja svoje prihvaća tek kad to nešto zabljesne negdje vani.

Budućnost?

Knjiga kao medij, neupitno će preživjeti pandemiju, ali stari svjetonazori koji su je u mnogim prilikama i doveli do ruba opstanka, mislim da ne bi trebali.

Budućnost pisane riječi definitivno je online, jer se i njeno veličanstvo knjiga mnogo više kupuje klikovima no obilaženjem knjižara, a to zasigurno mnogo samo za sebe govori.

Za kraj, zahvaljujem mojim dragim sugovornicima i želim im neka bolja i nadasve, plodonosna vremena.

Komentari

Neki baner