Draga Elena!
Pišem ti ovo pismo jer jedino znam da ću tako moći do tebe. Ostavila si me na dan našega vjenčanja i nestala kao da nikada ništa nije ni bilo. Slučajno sam naišao na tvoju adresu, ali nikada nikoga nema. Nikada nisam shvaćao zašto si otišla bez pozdrava. S tobom je otišao i moj život.
Sve je postalo surovo i nebitno. Lutao sam i tražio odgovore. Ali nisam ni slutio da ćeš otići. Izgledala si tako sretna. Mislila sam da je tvoj osmjeh iskren. Da i ti želiš to. Da možemo uspjeti. Nikada nisi pokazivala da te nešto muči i da želiš otići. Uredio sam kuću i kojoj smo trebali živjeti, a ostali su samo goli zidovi. Tuga. Razbolio sam se tako da za to nema lijeka. Razum izgubio, srce kuca sporim otkucajima. Postao sam čovjek bez emocija. Sam. Nisam bio u kući otkada si otišla. Napustio grad, ali nešto me vuklo natrag. Gdje li si? Na kojoj strani ovoga velikoga grada. Bojim se da ne poludim. Znaš da sam uvijek bio miran i razuman, ali kad čovjek voli, niti jedan loš potez se ne zaboravlja.
Ne znam kako uopće do sada živim!? Dišem. Jednostavno ne znam. Pokušao sam naći načine da te izbrišem, ali za ljubav ne postoji gumica. Počeo sam svoju bol stavljati na papir. Mogao bi izdati knjigu. Dvije pune godine hodam kao duh. Tu sam, ali i nisam. Zaboravio sam što se znači smijati, što znači voljeti. Ubija to.
Kidala si svaki dio moga tijela iz daljine, svojim ne javljanjem. Tišina je postala glasnija, jača od zvuka. Udarao sam glavom o zid, ali me ništa nije boljelo. Pio sam i neke tablete protiv depresije, ali ništa mi ne može pomoći. Volio bih samo znati gdje i zašto si otišla?!
Ne mogu shvatiti tvoj odlazak, kao što ti ne možeš ovu bol. Dugo sam razmišljao da li da se javim, parao napisana pisma. Boljela si me. O kako samo i sad boliš. Javljam ti se samo da mi objasniš što sam krivo učinio. Ne trebamo biti skupa nikada više, niti to želim. No dužna si mi makar dvije riječi. Nadam se da si bar sretna. Da si sada s nekim tko razumije tvoje budalaste snove, ljubav. Daleko od prošlosti. Nadam se da ga voliš kao sto sam ja volio tebe. Ne znam da li te mogu uopće više i voljeti, a znam da te ne mogu mrziti. To nikako. I da ponovno pokušamo uvijek bi tu vladao strah. Sjećanja bi me pratila, patili bi oboje. Možda bih ti se na taj način osvetio. Ne znam stvarno. Kada dobiješ pismo odgovori mi. Javi se, daj mi samo neki znak.
Nikola!
Josipa & Josipa
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
