Ljubav…

Tako topla i sočna riječ..Pokušajte ju izgovoriti na glas, sami za sebe. Osjetit ćete da vam ostaje osmijeh na licu i nekakva čudna toplina oko srca.

Ljubav prema djeci, mužu, ženi, prijatelju, prirodi, roditeljima, psu, muzici… Koliko vrsta ljubavi, toliko različitih osjećaja, različitih vrsta topline, koja grije tijelo i um. Jednako toliko vrsta snažnog razočaranja, straha, ljutnje, neizvjesnosti, a sve u ime tako divnog osjećaja kao što je ljubav.love-1215309_960_720

U tih pet slova utkano je sve najljepše što je čovjek sposoban dati, a istovremeno sve najgore što smo spremni učiniti u ime nečeg tog najljepšeg. Zar vam to ne djeluje kao feler u cijeloj ljudskoj vrsti?! Izgleda da se netko dobro zajebavao dok nas je stvarao.

U ime ljubavi žalostimo sebe i stvaramo tugu, osjećamo se sami, povrijeđeni, prevareni, često potpuno uništeni. Sve to u ime ljubavi koja je u konačnici nešto što nikad nismo vidjeli, opipali, ustanovili u nekom obliku koji je vidljiv okom ili opipljiv rukom.

Od rođenja nam pričaju da postoji, uvjeravaju nas da je tu, da daje snagu za dalje, da liječi i da je svemoguća, a zapravo kud god se okrenem ljubav nalazim samo u sebi. Sve one ljubavi koje imam u sebi i koje sam pustila da izađu, nekome su dale mogućnost i pravo da me drži za jaja. Ponekad je to ugodan dodir, ali često je to čvrst i neugodan stisak. Što je najčudnije, sretna sam sa svim ljubavima koje sam osjetila i veselim se onima koje me još čekaju.

Zar to ne granici s ludošću?! Zar to nije ljudski feler?!

Neki baner

Viktorija

[email protected]

Neki baner