Alis Marić: Nemojte odustajati od svoje sreće i želite li je podijeliti s drugima, to vam nitko ne može zabraniti!

Alis Marić je pokrenula veliku revoluciju svojim profilom „Čitaj knjigu“ i stekla više stotina tisuća pratitelja na društvenim mrežama. Svojim primjerom je pokazala da kultura čitanja može steći veliku publiku koja cijeni kvalitetu i dobre preporuke. Za portal Žene i mediji Alis je ispričala sve o svojim početcima, usponima, padovima, vrijednim životnim iskustvima i spoznajama. Otkrila je kada namjerava napisati vlastitu knjigu i kako reagirati na negativne komentare. Alis je podijelila dragocjene savjete kako zavoljeti čitanje i vlastiti život.

Kako ste došli na ideju da pokrenete blog i Instagram profil o knjigama i čitanju? Jeste li očekivali veliki broj pratitelja s obzirom na to da se Instagram fokusira prvenstveno na vizualni sadržaj?

Čitava perspektiva mog života počela se mijenjati u 50toj godini života i to s mojim prvim otkazom u životu. U tom trenutku nisam ništa veliko planirala. Bila sam prilično utučena i prestravljena jer sve se preokrenulo u trenu. Nenadano sam bila izbačena iz lažne zone komfora. Neudobnost me je dodatno počela „stiskati“. Nisam ni sanjala da bi knjige mogle postati moj posao. Svi su me uvjeravali da je to nemoguće.

Da knjige nitko više ne čita i da se od popularizacije čitanja ne može živjeti. A ja sam kao diplomirana pravnica, nakon 22 godine rada pod iznimnim stresom, mobingom i nezadovoljstvom, koji period je kulminirao otkazom, samo htjela konačno raditi ono što najviše volim, za što osjećam najveću strast i za što izgaram, a to su bile knjige.

Do tada sam o toj privilegiji – „raditi posao koji voliš“ čitala samo u knjigama – autobiografijama i selfhelp štivu. U sebi sam se potajno nadala da bi neki ljudi u mom zadovoljstvu mogli pronaći vrijednost, a ja bih samo trebala biti u stanju tu svoju strast efikasno podijeliti. Društvene mreže su se tu pojavile u pravom trenutku i na pravi način. Osim čitanja i pisanje je moja velika strast te sam tako u svojoj 53. godini života odlučila pokrenuti Facebook stranicu a ubrzo nakon toga i blog pod imenom Čitaj knjigu. Sve se to događalo spontano, bez velikih priprema i planiranja.

Ime i logo Čitaj knjigu nastali su doslovno u par minuta. A onda se dogodilo nešto izvanredno. Već nakon par dana objavljivanja na fb stranici Čitaj knjigu stranicu je „lajkalo“ više od tisuću knjigoljubaca. Tisuću čitatelja se vrlo brzo pretvorilo u deset tisuća, pedeset tisuća je preraslo u sto tisuća i od onda samo uzlaznom putanjom. S iskustvom kojega sam imala, dobrom organiziranošću, strpljivošću i pronicljivošću, sve se je vrtoglavo pokrenulo i ušla sam u domove preko pola milijuna ljudi. Vrlo brzo mi je bilo jasno da Čitaj knjigu treba postojati i na Instagramu.

Nakon dvije godine objavljivanja na fejsu pokrenula sam i Instagram stranicu koju danas prati 116 tisuća ljudi. Naravno da nisam očekivala toliko pratitelja. Zapravo nisam imala nikakva očekivanja. Inače se u životu rukovodim tim pravilom. Velika očekivanja vode u još veća razočarenja. Danas imam privilegiju svoje poruke, životno iskustvo, svoje osobne vrijednosti i ogromnu ljubav prema knjigama dijeliti sa 750 tisuća ljudi u čitavoj regiji. Nakon Hrvatske najviše me ljudi prati u Srbiji, BiH, Crnoj Gori i Makedoniji.

Ono što mi je posebno drago je to da me prate mnogi Hrvati koji su napustili Hrvatsku zbog više sile i potrage za boljim životom. Tim ljudima neizmjerno fali domovina, materinji jezik, čitanje i domaći naslovi. Ispalo je da kada nekome povećaš kvalitetu života, inspiriraš ga i pokreneš ga da čita i ponovno traži odgovore u knjigama , taj tu priču želi podijeliti s prijateljima i obitelji kako bi i oni dodali vrijednost svom životu. Krugovi se i dalje stalno šire.

Smatrate li sebe influencericom?

Da, smatram se Influencericom. Autentična sam, ne glumim i pišem ono što osjećam i mislim. Utječem na ljude po pitanju odabira knjiga, odabira što će čitati, kamo će putovati, koja će mjesta posjetiti, koja vina će kušati, koje naočale će odabrati i koje cipele će kupiti. Na razne načine nadahnjujem druge ljude da promjene svoj život na bolje. Onako kako sam to i sama učinila.

Puno mi se ljudi javlja s porukama da sam im dala nadu, volju i snagu da daju otkaz, da napuste lažne zone komfora, da se bace u neki svoj „posao“ i da poduzmu korake koje se do tada nisu usudili poduzeti. Naravno puno ljudi mi piše da sam im ponovno probudila ljubav prema knjigama i čitanju. Da od sada opet više čitaju i da redovno posjećuju knjižnice i knjižare.

Namjeravate li napisati vlastitu knjigu?

Već sam krenula, ali sam u međuvremenu i stala. Voljela bih jednog dana sve to moje životno iskustvo i po pitanju odrastanja, sazrijevanja, obiteljskih odnosa i novih početaka prenijeti u knjigu.

Za pisanje knjige potrebna je ogromna volja, disciplina, upornost i ustrajnost. Ovog časa mi svega toga pomalo nedostaje. Pripisujem to ovoj suludoj situaciji u kojoj se našao ovaj naš svijet. Mi smo u ratu. Ratu kakav se do danas još nije vodio. No još uvijek nisam odustala od te ideje. Trenutno je na čekanju. A jednog dana znam da ću se ponovno pokrenuti.

Jeste li ikada doživjeli negativne komentare i kako ste na njih reagirali?

O da ima dovoljno hejtera, zavidnika i nepotrebnih kritika. Zapamtite: Iza svakog uspjeha čuči masa hejtera – mrzitelja! Za njih me nije briga. Osjećam zahvalnost za svaki dan kad se ujutro probudim živa i zdrava, veselim se životu i to volim podijeliti s drugima. Ne glumim da bih se umilila ljudima, ja sam uvijek sretna, vesela i zahvalna… takva sam, optimistična i nema situacije u kojoj ne vidim nešto dobro ili je ne sagledam s te pozitivne strane. Ta se energija osjeti i lako prenosi.

Zato je moj savjet da hejtere i hejtanje jednostavno – ignorirate. Nije uputno s takvim ljudima ulaziti u bilo kakvu diskusiju, objašnjavanje, argumentiranje jer ćete se samo još više uplesti u negativu i mržnju i ništa konstruktivno nećete postići. Ako se hejtanje događa putem društvenih mreža takvu osobu je najuputnije blokirati. Ako se hejtanje događa oči u oči ili u društvu u kojem se krećete onda njezino društvo treba što prije napustiti.

Zato, nemojte odustajati od svoje sreće i želite li je podijeliti s drugima, to vam nitko ne može zabraniti. Živite svoje živote kako želite, rastite, naravno –čitajte, okružite se lijepim ljudima i lijepim stvarima, stvarajte svoje uspomene, cijenite svaki svoj trenutak i dan. A hejteri? Ma koga oni uopće zanimaju?

Svojim profilom ste postali velika inspiracija i motivirali ste ljude da čitaju, što mislite kako njegovati kulturu čitanja?

Često čujem pitanja i čuđenja poput ovih: „Otkud jednoj book blogerici/bookstagramerici, u zemlji u kojoj nitko ne čita, uopće toliko followera? Odgovor: neće biti da nitko ne čita, nego da se o čitanju ne zna skoro ništa. Jer moj blog “Čitaj knjigu”, skupa s ekstenzijama na društvenim mrežama, pravi je festival čitalačke radosti koja uglavnom prolazi ispod radara kulturnih komentatora.

Ne malo portala i medija proglasilo me kao osobu koja je “za knjigu samostalno napravila više od svih novinara i izdavača zajedno”. Istovremeno su me ti isti mediji nastojali „pokopati“ i „otkazati“ prije pola godine kada sam se „drznula“ iskazati svoje mišljenje o trenutnom ratu koji se vodi pod krinkom borbe protiv koronavirusa.

Kako zainteresirati djecu i mlade da čitaju knjige i lektire? Što mislite o izgovoru „nemam vremena za čitanje“?

Uh nemam razumijevanja za takve izgovore. Dovoljno je da čovjek čita petnaest minuta dnevno jer svakodnevno čitanje knjige je prije svega najbolje psihičko opuštanje. Ma kakav dan bio imajte 15 minuta za sebe i uranjanje u druge svjetove. Tih petnaest minuta (minimalno) dnevno uputno je prenijeti i na glasno čitanje djeci jer to itekako pomaže djetetovu cjelokupnom razvoju.

Najjednostavniji način da se pobrinemo za odgoj pismene djece jest da ih učimo da čitaju i da im pokažemo da je čitanje ugodna aktivnost. A još jednostavnije pronađimo knjige u kojima će djeca uživati, dajmo im pristup takvim knjigama i pustimo ih da te knjige čitaju.

Dobro je to objasnio Neil Gaiman: „Dobronamjerni odrasli mogu uništiti djetetovu ljubav prema čitanju: tako što ih spriječe da čitaju ono u čemu uživaju ili tako što im daju vrijedne ali zamorne knjige koje oni sami vole, poput suvremenih inačica viktorijanske literature za „poboljšanje“. Na kraju dobijemo generaciju koja je uvjerena da čitanje nije cool ili, još gore, da je neugodno.“

Koje bogatstvo duhu i intelektu mogu pružiti knjige?

Svaka dobra knjiga u osnovi pokušava učiniti dvije stvari: prenijeti i izraziti. Knjiga želi prenijeti nešto što je važno za čitatelja i izraziti nešto duboko o svijetu. Publicistička literatura najčešće radi samo ovo prvo. Autor Derek Siver kaže: „Dobra knjiga mijenja vaše mišljenje, a odlična mijenja vaše postupke.“ Osim toga čitanje samo po sebi rađa užitak. To treba ljudima dočarati. To i činim svakodnevno.

Kada ste vi počeli pisati recenzije za knjige? Možete li izdvojiti neke knjige i autore koji su vam promijenili život? Vraćate li se nekim knjigama ponovo?

Ne volim reći da pišem recenzije. Više volim reći da pišem preporuke. Knjige koje me dotaknu, koje me ostave bez daha, koje me obore, izuju iz cipela, koje pamtim cijeli život o njima i pišem. Ne čitam knjige koje mi se ne sviđaju, koje me ne oduševljavaju. Nitko me ne plaća da čitam knjige niti bih ikada na takvo što pristala. Nisam književna kritičarka, nisam bibliotekarka ili bilo što iz knjiške struke. Obična sam nepopravljiva zaljubljenica u knjige i čitanje. I neka tako i ostane.

Mnoge knjige su mi promijenile život. Zato ih toliko i volim. Ljubav prema knjigama usadila mi je moja majka. Ona me je uvela u svijet knjiga, knjiških junaka i junakinja. U ranom djetinjstvu oblikovale su me Heidi, Alisa u zemlji čudesa, Pipi Duga Čarapa. Kasnije su to bile Ana Karenjina, Idiot, Žena carica, Kradljivica knjiga, Lisbeth Salander i mnogi drugi knjiški junaci. Posebno volim sljedeće autore: Hosseinija, Marqueza, Stefana Zweiga, Larssona, Elizabeth Gilbert, Elenu Ferrante, Isabel Allende i toj listi nema kraja.

Od kada vodim Čitaj knjigu ne vraćam se nekim knjigama ponovno jer za to nemam vremena. Iako bih voljela mnoge klasike ponovno čitati. Drugačije bi ih razumjela i prihvatila. Nije isto čitati Idiota ili Buddenbrookove s petnaest godina ili sa šezdeset.

Postoje li knjige koje su imale atraktivan naslov i preporuke, ali su vas razočarale?

Naravno da postoje knjige koje su me razočarale, ostavile hladnom, nakon čijeg čitanja sam se pitala u čemu je poanta. Iako kao što sam već napomenula – ne čitam knjige koje me ne oduševljavaju, koje me ne obore s nogu, ili o kojima ne razmišljam još dugo nakon čitanja.

Najbolje je to definirao Kafka: “Mislim da trebamo čitati samo vrstu knjiga koje nas ranjavaju i ubadaju. Ako nas knjiga koju čitamo ne probudi udarcem po glavi, zašto je čitamo? Trebamo knjige koje nas pogode kao katastrofa, rastuže duboko, kao smrt nekoga koga smo voljeli više nego sebe… Knjiga mora biti sjekira za smrznuto more u nama.”

Što biste preporučili mladima koji pišu, ali se ne usuđuju izložiti javnosti? Kako mogu promovirati svoje tekstove pomoću društvenih mreža?

Svi imaju istu šansu i bezbroj prilika a tome su zaslužne društvene mreže. Neil Gaiman je to lijepo rekao: Riječi su važnije negoli su ikada bile: plovimo svijetom pomoću riječi i kako svijet uklizava na web, moramo pratiti, komunicirati i poimati ono što čitamo. Ljudi koji ne razumiju jedni druge ne mogu razmjenjivati ideje, ne mogu komunicirati, a programi za prevođenje imaju svojih ograničenja.