Biljana Gabrić

Mi ljudi volimo pričati o različitostima. O tome kako ih uvažavamo, poštujemo, čak i potičemo, jer smo silno slobodoumni i…

Prije nekoliko sam dana bila na nekom ručku. Kolege s posla, opuštena atmosfera, pristojan restoran (malo napet konobar, doduše –…

Čitala sam prije nekog vremena jednu od onih „self help“ knjižica u kojima žene trče s vukovima i muškarci šapću…

Kako prepoznati idiote? Nose li možda neke određene boje, češljaju li se na određen način, govore li u tajnim šiframa…

U posljednje se vrijeme doista mnogo govorilo o aktivnostima na društvenim mrežama kada su knjige i pisanje u pitanju. Pa,…

Još jedne hlače u koje ne stane. Frustrirano je ostavila gornje dugme otkopčano i navukla majicu koja je na njezinom,…

Kukuruzne pahuljice lijepile su joj se za prste dok ih je pažljivo raspoređivala po tanjuru. Njih ukupno petnaest bezvoljno je…

Promatrala je kako se površina rijeke svjetluca na kasnoposlijepodnevnom suncu; danju mutna, siva vodurina, u vedre se sutone zahvaljujući njemu…

Pogladio ju je po glavi. Ne ljubavnički, prijateljski, prisno; više onako kako bi pogladio psa koji mu se umilio usput…

Takvi smo mi ljudi. Držimo se za riječ, a puštamo povjerenje. Zaklinjemo se na ljubav, pa proklinjemo nekad ljubljene. Sanjamo…

„O da sam katolik u Oslu, to bi mi pomoglo u poslu, jer svi Talijani i Francuzi bili bi ondje…

Miris tamarisa uz obalu, šum mora, cvrčci koji najavljuju pasju vrućinu i moj dragi i ja koji već dva sata…