Biljana Gabrić

Netko je jednom rekao kako i optimist i pesimist žive neusklađeni sa stvarnošću, ali je optimist barem sretan. Pa... To bih bila ja. Sretno neusklađena sa stvarnošću; mislim srcem, a glavom idem samo kroz zidove. Teški idealist. Volim poeziju. Priče sa happy endom. Ciklame. Kasno ljeto. Volim ljude koji se ne boje osjećati, koji u preprekama vide izazove i koji su dosljedni u svemu što čine. Dogodi se da pronađem one posve suprotne, pa se malo ljutim i jako razočaram. Tada pišem. Pišem dok god iz mene ne isteku ta ljutita slova i razočarane riječi. I svemir je, barem nakratko, opet u ravnoteži. Neka vas ne zavara poneko zrnce gorčine, par kapi sarkazma, koja tamna nijansa tuge. Utopi se sve to u ljubavi i strasti koju još imam za ovo kaotično, nemirno mjesto koje zovemo život.

Vampiri su među nama

Čitala sam prije nekog vremena jednu od onih „self help“ knjižica u kojima žene trče…

Blaženstvo

Još jedne hlače u koje ne stane. Frustrirano je ostavila gornje dugme otkopčano i navukla…

Dubina

Promatrala je kako se površina rijeke svjetluca na kasnoposlijepodnevnom suncu; danju mutna, siva vodurina, u…

Glas

Pogladio ju je po glavi. Ne ljubavnički, prijateljski, prisno; više onako kako bi pogladio psa…

Jal naš svagdašnji

Takvi smo mi ljudi. Držimo se za riječ, a puštamo povjerenje. Zaklinjemo se na ljubav,…

Živjeti slobodno…

„O da sam katolik u Oslu, to bi mi pomoglo u poslu, jer svi Talijani…