Biljana Gabrić

Netko je jednom rekao kako i optimist i pesimist žive neusklađeni sa stvarnošću, ali je optimist barem sretan. Pa... To bih bila ja. Sretno neusklađena sa stvarnošću; mislim srcem, a glavom idem samo kroz zidove. Teški idealist. Volim poeziju. Priče sa happy endom. Ciklame. Kasno ljeto. Volim ljude koji se ne boje osjećati, koji u preprekama vide izazove i koji su dosljedni u svemu što čine. Dogodi se da pronađem one posve suprotne, pa se malo ljutim i jako razočaram. Tada pišem. Pišem dok god iz mene ne isteku ta ljutita slova i razočarane riječi. I svemir je, barem nakratko, opet u ravnoteži. Neka vas ne zavara poneko zrnce gorčine, par kapi sarkazma, koja tamna nijansa tuge. Utopi se sve to u ljubavi i strasti koju još imam za ovo kaotično, nemirno mjesto koje zovemo život.

Proljeće je osmoga u ožujku

Proljeće je osmoga u ožujku

“Budi jako oprezan da ne rasplačeš ženu, jer Bog broji njene suze. Žena je nastala od muškarčeva rebra, a ne od njegovih stopala da se po njoj gazi. Ne od njegove glave…

Dobrodošli

Dobrodošli

Prošli sam tjedan pravila ručak za dvadeset ljudi – uglavnom rodbina. Obilježavala se jedna okrugla…

Razgovori

Razgovori

Konačno sam stigla, pokisla do gole kože i spustila se u stolicu ispred njega. Gledam…

Odlazak

Zamisli da se jednog jutra probudiš pored stranca. Tek večer prije ste dijelili snove i…

Iza maske

Prije neki sam dan u trgovini srela jednu kolegicu. Jedva sam ju prepoznala. Blijeda i…

Fini maniri

Čitam jučer naslov na jednom portalu – “Odbio joj platiti večeru od 110 eura pa…