Bergamo…

Nakon Verone, kojom je kolumna putopisa otvorena, zadržat ćemo se još nakratko u Italiji, ovaj put nešto sjevernije. Oko sat i pol vožnje (ako poštujete propise, naravno) od Verone, u sjevernoj Italiji, u Lombardiji, smjestio se Bergamo. Idilično italijansko mjesto se, kao i većina gradova u ovoj regiji, nalazi se, s razlogom, u sjeni metropole i industrijskog centra Italije, Milana.

Bergamo je udaljen od Milana 50-ak kilometara, tipični italijanski gradić, koji je, za razliku od onih najvećih gradova, uspio da sačuva svoj istorijski centar, malen ali vrijedan, od potpune komercijalizacije. Ovaj grad nije djelo nekog osobitog umjetnika, arhitekte, plemića ili vladajuće porodice, već rezultat više stotina godina rada i napora lokalnog stanovništva.

Boravak u Bergamu, većinom, počinje od glavne stanice u nizinskom dijelu grada. Nekih kilometar, možda malo više, šetnje prema unutrašnjosti našao sam se ispod slikovitog brda s veoma očuvanim zidinama. Kratkim ispitivanjem lokalaca došao sam do informacije da je grad podjeljen na donji, moderni centar, te gornji grad, istorijski i srednjovjekovni centar Bergama. Iz donjeg dijela u gornji moguće se popeti na dva načina, žičarom i okolnim putem, pješice. Pa, krenimo…

gombito

Neki baner

Pogađate, izabrao sam tradicionalniji način obilaska. Otprilike petnaest minuta hoda uz blagu uzbrdicu dovelo me do građevine koja neodoljivo podsjeća na srednjevjekovne gradske kapije. Prošao sam kroz istu, a nedugo zatim stupio na vijugavi kameni put koji kao da se provlači između manjih zgrada. Što više i duže hodam, objekti oko mene su sve stariji, ambijent sve tradicionalniji. Uske ulice i mnoštvo uskih prolaza sa strana, za koje se možete samo pitati kuda vode, su upravo ono što očekujete od nedovoljno istraženog italijanskog gradića.

Ubrzo stižem do manjeg trga i spazim znakove za žičaru. Aha, tu je dakle ulaz u istu u ovom gornjem dijelu grada. Iako hodanjem nisam došao ni do čega specifičnog, izuzev one stare kapije sam ambijent je bio, u najmanju ruku, zanimljiv. Ostavljam „stanicu“ iza sebe i hodam dalje. Svega nekoliko metara bilo je potrebno da ugledam nijemi, visoki toranj koji kao da posmatra okolne objekte. Oznake? Nema ih. Ime? Isto sam saznao od lokalaca, Gombito. Način gradnje odaje period srednjeg vijeka, najkasnije 15. stoljeća, a mali otvori, vjerovatno za strijele te veliki broj „ožiljaka“ na ovom kamenom objektu čine da se zapitam kakve sve tajne krije i čemu je sve svjedočio.

Ostavljam i toranj iza sebe i hodam dalje. Ubrzo sam se našao na tipičnom italijanskom trgu. Piazza Vechia, srce Bergama. Fontana u sredini i palata iza imaju lako vidljiva obilježja Mletačke republike kao i arhitekture karakteristične za područja kuda su Mleci vladali. Trgom dominira toranj, dosta veći i dosta očuvaniji od prethodnog, sa satom i zvonikom. Kombinacija informativnih tabli za turiste i razgovora s lokalnim stanovništvom dovela me do informacije da se radi o zvoniku koji je označavao početak dana ujutro, te zaključavanje gradskih kapija uvečer u 10 sati.

piazzavecchiabergamo

Prolazim pored tornja i ispod gradske palate označene krilatim lavom Venecije, te stajem na relativno mali prostor orkužen sa tri objekta. S desne strane se nalazi mauzolej, s lijeve katderala, sudeći po fasadi, ne tako stara kao ostatak centra. No, ono što se u tom momentu nalazi ispred mene itekako zaokuplja pažnju. Renesansno-gotička fasada s mnoštvom detalja, ukrasa i statua. Posmatram prelijepu fasadu i otvorena vrata kroz koja, u oba pravca, prolaze turisti. Besplatan ulaz u ovakav objekat sigurno je vrijedan pažnje.

crkvainterijer

Nisam se prevario. Ovo je jedan od najljepših baroknih interijera koje sam ikada vidio. Definitivno.

Mali, neistraženi Bergamo ima dosta toga da ponudi na jako malom prostoru. Slikoviti stari grad, omeđen zidinama, stari tornjevi i palate, prelijepo ukrašena bazilika koja se, usput rečeno, zove Santa Maira Maggiore, te dašak Italije u starim ulicama i lokalnim biznisima bez previše komercijalizacije definitivno su nadmašili očekivanja prema ovom gradiću.

Do idućeg puta,

Igor

[email protected]

Neki baner