Mislim da još nisam čula ženu koja nije zamišljala Pariz. I neku svoju idealnu sliku ljubavi.
Znaš onu…
Zagrljaji.
Ples na kiši.
Hihotanje.
Piknik uz Eiffel u proljeće.
Procvale magnolije i makarons s okusom mente i čokolade.
Baš kao film iz pedesetih.
A ja bih slušala o tim maštarijama. I pitala se što to ima taj Pariz? I što to imaju neki muškarci? Da žene kraj njih poblesave?
I kako da se jednom tako zaljubim? Pa da totalno izgubim glavu? A onda sam srela tebe. I baš sam te zavoljela.
Ali nisam stigla zaglibiti u tu šemu. Zamisliti Pariz, Eiffel i proljeće.
Najviše što sam uspjela, bilo je par nezgodnih misli, dok sam te noći sjedila na krovnoj terasi.
I promatrala zvijezde.
Sasvim svjesna da je to nebo iznad nas…
jedino što dijelimo.
I voljela bih reći da sam plakala. Da su bar dvije krupne zvijezde, kliznule niz moje lice.
Ali ni to ne mogu.
A vidis često mi kažu, da sam prokleto romantična.
Budale!
Kako romantična može biti žena; Koja ne sanja Pariz? Ni piknik u proljeće? Koja poštuje ljubav. I dok je lijepa i dok boli. I zna da nije ko Audrey Hepburn, glavna junakinja filmske priče. Već samo svoje. Obične. Ponekad crno bijele. Ponekad u koloru. Na krovnoj terasi. Male kuće u predgrađu.
Al’ srca što beskrajno voli.
Meni je to važnije…
no Pariz u proljeće.
Izvor: Marija Klasiček
Poduzetnica, kolumnistica, glazbenica, autorica Duologije Beskraj, hit knjiga o odnosima i samorazvoju, relationship coach te pokretačica i glavna urednica portala Amazonke.com.
Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.
Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂
Detalji o mom radu i upiti za coaching na marijaklasicek.com
