Dvije banke :)

U srijedu slavim 21. rođendan 🙂 Da trebala bih biti odrasla al’ nekako si mislim da me mnogi još ne svrstavaju u skupinu odraslih. Nisi odrasla jer ne znaš kuhati, nemaš ozbiljnu vezu, nemaš ni vozačku (tnx Lidija Bačić). Po mojima sam odavno već trebala biti udata, al’ kada čuju da sam u kuhinji ne spretni 14 godišnji dječak, s ogromnim cvikama, koji mami razbije 3 čaše dok dobavlja mlijeko, odustanu od mene… “mani se nje… nema ništa od tebe… Jadna kuća di ti dođeš sinko moj…”

Slušam to od 18-te i evo još sam si dobra 😀

Više i ne spominju udaju, valjda su shvatili da nikada neću biti ponos obitelji. 🙂 Al’ nisam baš ni za bacit, ono znam skuhat kavu, jaje, juhu i makarone… i ispeći kokoš i “žuti” kolač s pudingom… eto dosta :D. Svjesna sam
ja draga familijo i rodbino da postoje cure koje super kuhaju i rađaju… i one koje sa 21 završavaju fax…druge imaju 3 godine radnog staža i same su si kupile auto. Sve znam :D. Ja auto ni na ‘Gta San Andreas’ ne znam vozit,
zabijem se u prvi prometni znak i privede me policija. Al’ to sam ja i znate šta, neću vam još dugo ići na polaganje i briga meeeee…

U srijedu mi je 21. Nije da nisam baš ništa postigla. Recimo s 14 sam osvojila Ligu prvaka s Arsenalom (imala sam već tada Rakitića u timu jer je bio full sladak)! Jedan Duvnjak bi bio ponosan. Sa 18 sam shvatila da knjiga ne grize i maturirala s 5.. ona ja, vječno između 3 i 4. Zamisli maturiram s 5, gle nisam glupa samo lijena.

Iza sebe imam 17 ispisanih bilježnica, punih stihova, polu romantičinih priča, započetih i nikad dovršenih romana, sve iz ove glave i srca. Zamisli 17. Možda su one i moj najveći uspjeh. Za Božić je mojaaaa predstava (zamisli
moja) bila glavna i od 1 mj imam i svoje čitatelje.. Divne, drage, ljude koji svakog ponedjeljaka izdvoje svojih 5 minuta i pročitaju me. Zamisli! Jesam sad imalo veća u vašim očima ha?

U srijedu imam 21. Život pun ljudi koji su došli i jednog dana nestali. Obogatili su me za iskustva i snagu. Zbog svih sam pametnija, i od onih s velikim tragom i onih s malim jedva vidljivim… svima sam zahvalna. Trudim se oko ljudi… dajem svima, dio sebe. Takva sam. U svima tražim ono lijepo tako sam odgojena i tako živim.Zahvalna sam mojim roditeljima što su me tako učili jer drugačije ne bi valjalo.

U ovih mojih, prvih, 21 sam naučila i da će ljudi uvijek nešto imati za reći. Govorili su oduvijek… nekada sam i
plakala… često zapravo, takva sam. Osjetljiva i naivna. Znam da mnogi govore da sam predjetinjasta i da pre-olako shvaćam život. Neki kažu i da sam glupa i to je ok, nek govore ako će se zbog toga osjećati bolje… eto im. Za
takve sam glupa al’ ja živim dok oni bijedno preživljavaju… 🙂

Ljudi uvijek govore i uvijek će govorit… osim toga u svojih 20 sam naučila voljeti i biti prijatelj. Trudim se, mislim da sam dobra u tom. Pokušavam svirati melodiju života i plešem po kiši još uvijek. Kad sam loše volje uzmem
drvenu kuhinjsku kašiku (bar znam stvari u kuhinji) i pjevam… glumim da imam koncert. Zamisliii kako “djetinjasto” moje vršnjakinje su u poslovnim odijelima i idu na tečajeve Ruskog jer u tome vide budućnost.

Govorili su mi sve ove godine “mani se pisanja tu nema kruha” i nisam upisala fax zbog takvih… nije to bilo tako davno… al’ sam valjda sad napokon odrasla. Pisanje je moj život… jedini pravac kojeg vidim. Naučila sam. Trebala sam davno prestat slušati druge i prestati ignorirati srce. Vidiš odrasla sam znam sto želim. 🙂

U srijedu imam 21 a prošli tjedan sam imala intervjuu zamisli!

Što god svi pričali jedino je važno da sam sretna.. a ja to jesam… jeste vi? 🙂

Btw kažu da ste odrasli kad kupite kinderjaje zbog čokolade a ne igračke. (znači nisam još :p)

Josipa