Emotivna zrelost…

On nije spreman. Nisam emotivno spreman- kaže on. Ostala sam paf! On nije emotivno spreman za nošenje naočala?? Naravno da sam najprije pukla od smijeha, a potom sam se zamislila i posramila. Optužujemo ih da ne pokazuju emocije, da su previše šturi, da ne izražavaju dovoljno svoja unutarnja stanja, da su suhoparni…

Jesmo li poštene prema njima? Čovjek lijepo kaže da ne želi naočale za staračku dalekovidnost, jer nije emotivno spreman za taj korak u ovom trenutku, iako bi mu trebale. On je će radije malo škiljiti i trpjeti da ga možda peku oči, nego staviti naočale. Sada u ovom trenutku se tako osjeća i ne možeš mu ništa. No, u redu je! Ima pravo na svom nosu nešto nositi ili ne. Četrdeset i neka mu je i osvijestio je emocije prema staračkoj dalekovidnosti. Pa ok! I to je neki početak. Starimo s naočalama ili bez njih, negiranje toga neće zaustaviti prirodni proces, ali to mu nisam spominjala. Guranje glave u pijesak je djelotvorno, ali samo trenutačno, ali ni to nisam spominjala.

liquid-1491613_1280

Ipak, nisam mogla da se ne pitam da li sam bila spremna za sve ono što mi se događalo kroz život? Da li sam imala dovoljno emotivne zrelosti za sve procese, bili oni prirodni ili nečim uzrokovani, koji su mi se događali?! Nisam, danas znam da nisam. Ipak, najčešće nisam imala izbora niti vremena da se preispitujem. Možda niti zrelosti. Gurala sam jer sam mislila da moram, ali danas sam se osjetila dovoljno emotivno zrelom da se pitam da li sam stvarno morala ili sam samo mislila da moram? Bit će ipak da sam zbog okruženja, svjetonazora, odgoja ili očekivanja okoline, samo mislila da moram. Sad, upravo danas sam osjetila žaljenje što moja emotivna zrelost nije došla nekog utorka puno prije. Ništa spektakularno se ne bi dogodilo, samo bi neke stvari napravila nešto kasnije, a neke nešto ranije. Neke ne bi uopće napravila i jednostavno bi rekla da nisam emotivno zrela za njih. Kako mi je žao što nisam do danas okusila zrelost da budem zrela ranije. Ali, da nadoknadim bar malo, danas neću biti emotivno zrela za kuhanje ručka na večer kad se dovučem s posla. Za tih sat vremena što ću uštedjeti, bit ću ti zahvalna. Da, tebi koji danas nisi bio emotivno zreo za svoj proces starenja, tebi šaljem pozdrav i veliko hvala. Naučio si me da sam trebala početi učiti mnogo ranije.

Viktorija Herak

Neki baner

[email protected]

Neki baner