Glas čuvara…

Odavno sam htio da ti napišem pismo. Nego kako napisati pismo nekome ko zna sve tvoje najskrivenije misli, najdublje osjećaje i svaki izvor straha a ne priznaje ti postojanje? Godinama mi je teško da doprem do tebe, samo zbog toga što me često nisi primjećivala. A ja sam oduvijek bio tu. 

Ponekad noću kad uhvatim sebe da te posmatram dok o nečemu misliš, zapitam se jesi li već znala da ćeš to pomisliti ili sam te teškom mukom naveo na to? Znaš, ja nemam moć da utičem na tvoje izbore. Takođe, ne mogu da te “sačuvam” od nečega ako odbijaš da me čuješ. Znaš da nisam svemoguć da radim umjesto tebe. Ali svaki put kad si plakala ja sam bio onaj glas koji ti je šaputao da će sve biti uredu. Svaki put smo imali neke velike planove za tebe, iako mi nisi uvijek povjerovala. 

Onaj dan sam na semaforu namjerno pustio vozača da te polije vodom iz lokve od glave do pete, samo da bi ti zastala i opsovala jer je ovaj iza njega bio pijan i prošao kroz crveno tik ispred tebe. Zato ti se sočna psovka nesvjesno pretvarala u “za dlaku”. Nisi prošli vikend slučajno zaboravila ključeve u taksiju. Dok si ti zvala udruženje da vrati mladića koji te vozio, mi smo se svi bili urotili da on ode što dalje iz grada da bi ga satima čekala ispred ulaza. Bila si bijesna, jako ti se žurilo, čak si i boga pitala ljutito što ti se nameračio. U tvom je stanu pucala plinska flaša, morao sam te nekako držati bezbijedno dok opasnost ne prođe. Nisi stigla da nastradaš. 

Juče na bankomatu namjerno sam ti skrenuo pogled na broj 5 ali me nisi registrovala i uporno si ukucavala 3 dok ti bankomat nije progutao karticu. Takođe, taj dan nisam želio da odeš sa bivšim prijateljem na kafu. Uporno sam te sabotirao fenom koji se pokvario, pa maskarom koja se slomila, pa drugom patikom koju nisi mogla da nadješ. Čak je i film počinjao “Gordost i predrasude”, klasik po romanu Jane Ostin koji obožavaš. Sta sve nisam uradio da se predomisliš. Ali ti si toliko žurila i naravno otišla, samo da bi ukapirala zašto je bivši. Došla si kući bijesna, nervozna i razočarana zbog nečega što si već znala. Bilo mi te je žao. Ja nikad ne osjećam ljutnju za tebe, jer umijem jedino da te volim. Mada, ti često ne voliš sebe dovoljno. 

Neki baner

Znam da ti se cijeli svijet srušio u Nemanjino ime kad nije izašao na teren one noći pod Goricom. Mi smo svi udruženo sa njegovim čuvarom pravili čitav dan okolnosti da on odluči da ne može da igra. To je zato što smo mi znali da je povreda ozbiljna i ako su vas doktori uvjeravali da nije. Na kraju, kad mu je njegov čuvar šapnuo da ako izađe tad neće nikad više-on je odustao. Ti si plakala jer si znala koliko mu je to važno. On je plakao u svlačionici, što propušta to evropsko dešavanje, a mi smo oko vas slavili od sreće. Slavili smo i bili neopisivo radosni što će rutinskom operacijom vratiti svoje snove a to nikako ne bi mogao da je izašao na teren i bespovratno povrijedio nogu. 

Naša je sreća uzvišena i bez kraja onda kad nam vi ljudi povjerite svoju intuiciju. Tako nas nekad čujete a nekad tvrdoglavo odbijate naše instrukcije, da mi nemamo drugog rešenja nego da vas pustimo da radite po svome. Onda često plačete i zovete nas u pomoć, a i dalje ne vidite koliko smo vam zapravo pomagali. Svakog trenutka u svakom danu mi radimo samo za vas. 

Jednog dana dok sam se neobavezno zabavljao tvojim mislima, došao je drugi čuvar uplakan i nesrećan. Mi se svi sjatismo oko njega da čujemo i vidimo što ga tišti, pa on započe svoju priču: 

“Željela je da radi u jednoj velikoj kompaniji kao prevodilac. Trenutno je radila u butiku. Planirala je da konkuriše za taj posao ali se bojala da napusti sadašnji. Tad sam se ja, udružen sa čuvarom njenog šefa iz butika dosjetio da joj se da otkaz i olakša izbor. Tražio sam kao pomahnitao čuvara njenog budućeg poslodavca, da bi mi pomogao da napravimo okolnosti pri kojima bi ona došla do tog razgovora i posla iz svojih snova. On mi obeća da će svom štićeniku šapnuti da ona zaslužuje taj posao jer joj je želja za njim bila strastvena i istinita. Oduševljen, jurio sam nazad jer sam predpostavio da će biti zbunjena otkazom i ako nije voljela posao u butiku. Međutim, ona je bila toliko nesrećna i prestravljena da me uopšte nije čula. Plakala je, da nema novca za račune, za kiriju i za potrepštine i bila toliko zaslijepljena trenutnom situacijom da su uzalud bili svi moji napori da joj predočim činjenicu, da ne može raditi posao iz snova ako se za ovaj sadašnji zavezala. Nakon par dana izašao je konkurs u velikoj kompaniji i ona jednostavno nije pošla. Odlučila je da prihvati posao u lokalnoj trafici na nagovor njene majke i izignorisala sve moje instukcije. Očajavao sam, pravio okolnosti, šaputao joj da treba samo da vjeruje u sebe i da se prepusti, no bila je toliko zaslijepljena da ništa više nisam mogao da učinim. Sad sam toliko umoran, jer umjesto da je slušam kako se zahvaljuje na ostvarenju velikog sna i dalje slušam samo o tome koliko je nesrećna.”

Znali smo da je dao svaki svoj atom da je usmjeri na vjernost svojim željama i da mu je njen izbor teško pao. Međutim, mi poštujemo vaše izbore i ako ih često ne razumijemo. Koliko god nemjerljiva moja ljubav bila prema tebi ja te samo čuvam. Ti imaš svu slobodu svijeta da sama odlučuješ o svom životu. O svojim koracima i svojim željama. Zato ti se nekad učini da si sama na svijetu i izgubljena. Samo zato što si odbijala danima moj glas unutar tvoje glave i impuls svog srca. Ja ti nikad neću pomoći da uradiš nešto što za tebe nije dobro, ali ti često baš to misliš da želiš. Ja onda postanem beskoristan. Odem u tišine i tamo očajavam do nepojmljivih razmjera. Pustim te da srljaš, da griješiš i da osjetiš gorčinu jezive tuge da bi me ponovo poželjela.

Vi ljudi, često želite da patite. Često pravite drame, izazivate nesreće, omalovažavate jedni druge i uništavate se međusobno. Mi čuvari sve to gledamo i podnosimo jer smo stvoreni samo da vas volimo. Nesigurnosti u vama izazivaju očaj pa zlobu. Sjedite u vašim zonama komfora dok ne iznemognete a naokolo pametujete kao da ste vi sami Bog. Razvijate osjećanja koje mi čuvari ne možemo da osjetimo. Zavist, ljubomoru i čemer. Uvijek vam je potrebna publika, nekakva priznanja i prividni sjaj. A u vašim dušama često nema ničega istinskog za što bi se mi mogli boriti. Mi znamo da vi niste srećni posmatrajući vaše živote. Džaba vam sva priča unaokolo, zalud vam i napori da sve oko sebe ubijedite u vaš uspjeh. Mi znamo, kad ostanete sami koliko ste promašeni isključivo svojim rođenim izborima. A opet, opet vas samo volimo. I dok bude svijeta mi ćemo se truditi da vas čuvamo, često i od vas samih. No, kao što sam ti već objasnio mi ne možemo da te natjeramo da nešto uradiš. Mi smo samo poslati da ti se nađemo ako poželiš da se sa nama sprijateljiš, ali u tvoje odluke mi ne smijemo da zadiremo. Vi ste svi kreacije nečeg mnogo većeg od nas i zato ste i voljeniji od nas. Mi vam samo služimo. Velike tragedije naših štićenika su i naše tragedije. Vaše sreće su zbilja sreće čitavog univerzuma. 

Pišem ti ovo pismo, jer znam da me čuješ i osjećeš. Želim da ti kažem, da ne sumnjaš u moje savjete jer ja često vidim dalje od tebe. Samo pusti titraju tvoj srca da odlučuje umjesto tvog razuma svaki put kad si u nekoj neudomici. Ja te nikad neću navesti da pogriješiš, osim ako sama to ne poželiš. Pišem ti, uz želje ostalih čuvara da njihovim ljudima preneseš ovo pismo. Mi svi radimo za vas i bez vas smo samo tumarajuće duše. Zato kaži ljudima, da su voljeni i zamišljeni kao čudo. Da je svako od vas rođen za neko veliko djelo, shodno talentima koje smo mu udijelili. Slušajući svoje srce svaki put ste bliže svojim istinskim željama. Svijet će postati bolje mjesto onda kad svaki čovjek shvati da sve može da promijeni kao pojedinac. Da ne možete, mi bi smo vas tretirali kao ovce ne kao ljude. Svako od vas je tamo sa izrazitim ciljem da doprinese nečemu. U vašim doprinosima dobili ste i nas, da dok god ste živi imate u što da vjerujete kad vam vjera na trenutke izblijedi. Ne boj te se ničega, do vaših rođenih izbora i uvjerenja. 

Srdačnošću ljubavlju i empatijom dobićete sponu sa svojim čuvarima i čućete nas glas. 

Vaša Jo ❤️

Neki baner