Izbor

Tik…tak…tik…tak… Hodala je u ritmu zvuka koji je dopirao sa starog sata.

Taj zvuk, koji bi u svakoj drugoj situaciji ostao neprimjetan, odzvanjao je praznom prostorijom, a sa svakim novim korakom postajao je sve glasniji i glasniji, izazivajući nemir u njenim mislima. Brže, još samo nekoliko minuta i više nema nazad.

Osjećala se kao na šahovskoj ploči: kao usamljena kraljica napadnuta sa svih strana, ostala kao jedina nada svome kralju. Život kao partija šaha; vječita igra dobra i zla, kjaroskuro na svakom koraku…

Minuta je prošla, još samo malo…

Vrata. 

Neki baner

Vrata koja su bila pred njom pružala su izbor; alternativa, slobodna volja…koliko ironije u toj jednoj, naizgled nevinoj iluziji.

Snovi i stvarnost. 

Da li otvoriti vrata snovima i izgubiti se u nekom svom svijetu, daleko od stvarnosti, ljudi, očaja… Pobjeći kao od nevremena i čekati da prođe? Ili hrabro otvoriti vrata stvarnosti, koraknuti na prvu stepenicu i polako, kao i uvijek, po principu jedan naprijed, dva nazad…

Još tri minute.

Ruka joj pođe prema snovima. Zar nakon svega nema prava da barem u snovima bude miljenica sreće? Da, to je izbor, nema razmišljanja….

Ali… Zastane neodlučno. Tko joj garantira da se san neće pretvoriti u noćnu moru?

Još dvije minute.

Možda ipak da podigne glavu i zakorači u život? Možda je tamo nada, ta lažljiva i prevrtljiva prijateljica koja ju je vodila cijelog života i uvijek umirala kad je trebalo da se rađa.

Ne, ne…

izbor

Foto: Canva

Minuta.

Srce je udaralo sve brže, trenutak odluke bio je tu. Ruke su poletjele svaka prema jednim vratima.

Lijeva, u pravcu srca; snova… desna, u pravcu razuma; stvarnosti.

Tik…tak…tik…tak…

Desna ruka je oslabila stisak, lijeva je polako otvarala vrata, otkrivajući prve zrake svjetlosti.

Neki baner

Otvorila je oči. Budilica je glasno pozivala u novi dan.

Stvarnost. Ovaj put bez alternative.

#BLOG piše Na marginama duše

Neki baner