Jelena Kastaneti je jedna od najčitanijih i najutjecajnijih spisateljica u regiji koja je do sada izdala šest knjiga. Počela je pisati u ranoj mladosti, a njena prva ljubav je bila poezija. Autorica je zbirke pjesama Bez povratka, (Moj) Dnevniče te dviju zbirki kratkih priča. Početkom prosinca 2020 objavila je roman naziva Živjeti i time postala jedno od najplodnijih imena mlade generacije domaćih književnika. 2022 planira objaviti roman s nazivom Nekoć tamno.
Poznata je po svojoj ustrajnosti, predanosti i discipliniranom i kontinuiranom pisanju. Za portal Amazonke podijelila je svoja iskustva, stavove i promišljanja o pisanju i inspiraciji.
Dosljedna u pisanju
Jelena pisanje istovremeno doživljava kao posao i najveću ljubav i potrebu. Ne vjeruje u inspiraciju koja treba doći u um književnika i potaknuti proces pisanja kao magičnu silu, nego vjeruje u snagu ideja. „Imam puno ideja i konstantno filtriram koja će samo proći kroz um, a koja će jednom živjeti i na papiru. Vjerujem i u vještinu baratanja riječima koju izučimo kroz vrijeme i vjerujem u rad. Ako imam ideju (a tisuće prođe kroz glavu i one, po meni, najbolje uvijek zadržim), ako sam savladala (donekle) vještinu, onda samo preostaje odluka da sjednem i radim.“- naglašava.
Piše svaki dan, a na njeno pisanje oduševljava sve koji je vjerno prate na Instagramu i Facebooku gdje je okupila nekoliko desetaka tisuća pratitelja pisane riječi. Jelena smatra da društvene omogućuju veću vidljivost, ali to automatski znači da je ta vidljivost omogućena svima„Potrebno je malo vještine, upornosti i sreće da bi se istaklo i na društvenim mrežama. Igrom slučaja je popriličan broj ljudi zavolio moje pisanje (na društvenim mrežama i izvan njih) i zauvijek ću biti zahvalna na tome“- govori talentirana spisateljica.
Svaki dan se trudi donijeti odluku da je pisanje ono što želi i u čemu će dati svoj maksimum. Prisjetila se slavnih riječi William Faulknera koji je rekao “Pišem samo kad sam inspiriran. Na sreću, inspiriran sam svako jutro u 9 sati.” Jelena dijeli njegovu filozofiju i viziju književnosti.
Nekoć tamno
Kastaneti je trenutno zaokupljena pisanjem novog romana Nekoć tamno Otkrila je da proces pisanja još uvijek teče jer je tek napisala prvi draft.
„Puno je još rada na toj knjizi ispred mene. Detalje iz romana neću još previše dijeliti s obzirom na to da finalni draft često izgleda puno drugačije od prvog, pa još ni ja sama ne baratam s informacijom kakvo će nešto biti na samom kraju. Ali, ono što mogu reći je da mislim da je “Nekoć tamno/Once upon a dark” moja najbolja ideja do sada.“ –ponosno kaže Jelena.
Nema uspjeha bez kvalitetnog i napornog rada
Mlada spisateljica je zahvalna na podršci svojih roditelja, prijatelja i svih ljudi koji su uvijek stajali uz nju i srčano navijali za njen uspjeh. Kroz svoju karijeru se susretala i s različitim preprekama jer joj je mnogo ljudi govorilo da od pisanja nema kruha. Jelena je ovu primitivnu hipotezu uspješno opovrgnula zahvaljujući marljivom radu.
„Uvijek kažem da se bez talenta može, ali bez rada i dosljednosti – ne. To bih i poručila svima koji tek počinju. Talent je samo ono što nam prikaže kakvi smo kad nešto izvodimo po prvi put. Već drugi put postoji varijabla učenja iz prethodnog iskustva. Kad nešto napravimo tisuće puta, jako je teško razdvojiti varijable koje utječu na trenutačnu izvedbu, a ljudi to tako često nazovu samo “talentom” i misle da komplimentiraju. Reći za neku izvedbu (u bilo kojem polju) da je čisti talent je ignoriranje svih sati rada, truda, učenja koje je osoba uložila u tu izvedbu. Bravo svim umjetnicima za upornost, bravo za prelazak svake prepreke, bravo za dosljednost i rad.“- ističe autorica.
Fikcija umjesto stvarnosti
Jelena je jedna od onih umjetnica koja piše o izmišljenim likovima i koja ne koristi vlastita iskustva kao podlogu za romane.
„Ja se ponekad šalim da bi mi dobro došlo slomljeno srce da i ja malo budem umjetnik. Sigurna sam da su tuga i bol snažan pokretač, ali ja sam jednu od najtežih i najtužnijih scena u mom pisanju (roman Živjeti) pisala nasmijana kako gotovo uvijek i jesam. Ja ne moram fizički proživjeti što i moji likovi, ali to ne znači da ne mogu zamisliti sve emocije koje im dajem. Na kraju kod mene bude obrnuto. Ne krenem u pisanje jer mi je slomljeno srce, ali sama ga sebi ponekad slomim baš vlastitim pisanjem“ – zaključuje Kastaneti.
rođena u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini 28. 11. 1990 godine.
2015 sam završila studij novinarstva i odnosa s javnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Doktorantica na PDS doktorskom studiju Jezici i kulture u kontaktu, Informacijske i komunikacijske znanosti, smjer OSJ.
Autorica i koautorica nekoliko znanstvenih i istraživačkih radova. Radno iskustvo rad na dvije lokalne radiopostaje, lokalne portale. Od 2020 sam novinarka i autorica članaka i tekstova o feminizmu, rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju.
U slobodno vrijeme čitam, pišem, provodim u prirodi i usavršavam svoje kvalifikacije i sposobnosti.
