Jesam, kriva sam

Oduvijek mi se bilo teško povezati. Možda sam hladna, možda sam zatvorena, možda sam traumatizirana, možda imam previsoke standarde, a možda jednostavno ne kužim ovaj svijet.

Ne volim površne odnose, takozvani small talk i smješkanja u facu dok se u stvari nitko ne voli. Ne volim odnose bez energije, koji su na silu čisto da se ne osjećamo usamljenima, ili jer imamo korist jedno od drugog. Bježim od tog i jesam, kriva sam što nisam uvijek draga i prijateljski nastrojena.

Ponekad sam previše prijateljski nastrojena i previše volim, čak i kad osoba to nije zaslužila. Cijenim lojalnost i dajem je bezuvjetno onima oko mene. Malo je reći da me to koštalo.

Nemalo puta sam „dramatizirala“ i „pretjerivala oko sitnica“ kad mi je bilo stalo i kad sam htjela najbolje za ljude koji to nisu htjeli sami za sebe, pokušavala spasiti one koji ne žele spasiti same sebe. Tako da, jesam, kriva sam jer ponekad previše dajem onima koji ne daju isto za mene.

Kriva sam i jer volim istinu više od laži.

Kriva sam jer ću bez problema reći da nešto nije u redu, da može bolje ili ne daj Bože, da mi se neka osoba ne sviđa ili da mi nešto ne štima oko nje. Možda samo osuđujem, ali jesam, kriva sam jer više vjerujem instinktu i energiji nego onome što mi je servirano.

Neki baner

Poštujem svakog, svačiji rad i trud, svačije vrijeme i svačiju priču (osim ako me razuvjeri) i očekujem isto od drugih. Nemaš poštovanja prema meni? Iskorištavaš moju dobru volju? Dobra sam ti samo dok me trebaš? Bella ciao. Jesam, kriva sam, ne volim kretene, sebična sam.

Ne padam na poklone, pare, status i moć.

Ako se mene pita, svi smo mi samo ljudi na kraju dana. Različiti smo i životne situacije nam mogu biti nebo i zemlja, ali svi smo od krvi i mesa i jedino što je bitno je – tko je čovjek, a tko samo diše.

I jesam, kriva sam jer biram ljude prema njihovim istinskim vrijednostima, a ne prema koristi koju mogu imati od njih. Možda sam zapravo i glupa zbog toga, ali barem mi je duša mirna.

Ne čekam savršenu priliku nego je stvaram. Dok nešto zacrtam, grabim svaku priliku da to ostvarim. Živim proaktivno i ne volim pasivnost. Ne volim ni ljude koji samo traže krivca u drugima umjesto da se pogledaju u ogledalo. Ne volim ljude kojima nikad ništa ne paše, a ni ne potrude se promijeniti situaciju. Ne volim ljude koji govore kako se drugima samo bolje poklopilo u životu, a oni sami nikad nisu riskirali.

Jesam, kriva sam jer se mnogo puta bacim u vodu dok je na kopnu sigurnije. Kriva sam jer sam mnogo puta nepromišljena i idem glavom kroz zid. Kriva sam jer se ne osjećam loše zbog toga. Kriva sam jer ne žalim ni za jednim neuspjehom. Upravo su iz njih proizašli uspjesi.

Živim svoj život i ne brinu me drugi.

Ne zanima me što radi susjed sa svojim životom, ne zanima me s kim je u vezi rođakinja po petom koljenu prijateljičinog bratića, ne zanima me tko je koga zalio pićem u klubu devetog tjedna u godini.

Jesam, nezainteresirana sam za te stvari, kriva sam.

Veselim se tuđem uspjehu, plačem svaki put kad vidim druge da plaču, ne volim nesreću bilo da je moja ili tuđa, podržavam druge u svemu što ih čini sretnima i gnjusni su mi ljudi koji osuđuju sve što ne razumiju. Razmišljam otvoreno, kriva sam, jesam.

Kriva sam i što mnogo puta ne razumijem ovaj svijet. Ne razumijem površnost, zlobu, pasivnost i sve ostalo što je bez duše i srca. Nikad se nisam posve uklapala, ali to je sasvim u redu.

Rijetki nađu rijetke, zar ne?

Neki baner