Kad ego sahrani ljubav…

Čemu sve to?! Inat? Podbadanje? Ljutnja? Frustracija? Ali stvarno, čemu?
Ljuta sam i isfrustrirana, pa te zbog toga te neću zagrliti ili poljubiti, a tako želim da ti mene zagrliš ili poljubiš. Prođe večer, dođe novi dan – još sam ljuta. Ti dođeš s posla, a ja iz inata i povrijeđenog ega praskam, lupam i pokazujem da nisam dobre volje. Ti hodaš kao po jajima i paziš da krivo ne staneš, vidom magle nestaneš, nađeš si još posla. Ja se i dalje inatim, svakim potezom ti pokazujem da si na tankom ledu. Ti se sve više povlačiš. Oboje znamo da ako ništa ne kažeš ćeš pogoršati situaciju, ako nešto kažeš eksplodirat ću. Samo mi daj razlog.
Koliko vam je to svima poznato? Zašto to radimo?

Toliko bi bilo ljepše bez te negative. Razgovor, razgovor i samo razgovor – po tisuću puta, ako treba. Meni se to ne da, ne da mi se više inatiti i ljutiti. Toliko sam dana, sati i minuta izgubila s tobom radi gluposti. Propustila toliko zagrljaja, poljubaca, lijepih trenutaka samo radi ega. Da, te sve emocije su jedna velika glupost. Proizašla iz jebenog ega. Jer ako si ti „ovo” ili „ono” ti mene ne voliš. A ja, ja sam savršena. Nemoguće da sam ja tebi ikad „ovo” ili „ono”. A ti meni tako vraćaš.

Hajde da u ljubavi pospremimo taj jebeni ego u ladicu, samo nam radi nepotrebne probleme. Možda si ti to napravio jer je baš to nešto što te jako veseli, a  da u tom trenu nisi pomislio na mene. Mislim kako se uopće usuđuješ kihnuti, a da ne pomisliš kako ću se ja osjećati radi toga? To što ja tako razmišljam i što ću točno paziti kako ću i što ću i kako ćeš se ti osjećati, e to je moj problem. Jer nismo svi isti. Kako da od tebe očekujem da svih 24 sata u danu, svih 7 dana u tjednu misliš na mene i jedino na mene? Samo zato što ja to tako radim.

E pa neću više, ne želim to sebi, a ni tebi. Neću nas više mučiti svojim egom i svojom savršenošću. Čvrsto odlučujem da neću. Ne želim više izgubiti ni jedan tvoj poljubac, zagrljaj i toplu riječ. Previše smo ih izgubili, previše smo se udaljili. Premalo toga radimo zajedno, oboje nesigurni jedano u drugo. U osjećaje. U ljubav. Izgubili smo nas putem. Hajde da pospremimo ego i da se ponovo sretnemo. Ja ću bit malo manje savršena, a ti… Ti budi tu, pokušaj pričati. Reci nešto. Ne bježi od mene, od nas. Priđi, ne ljutim se. Zagrli me, molim te. Meni je teško to napraviti prvoj. Stisni mi pusu, neću te ružno pogledati. Dozvolit ću ti da se približiš. Da, znam da sam teška, da sam jača u razgovoru. Znam da i ti to znaš. Zato većinom šutiš. Ljuti me to, tvoja tišina. A opet oboje znamo da samo čekam da te zaskočim. Ti šutiš, ja zaključujem da ti nije stalo. Ti vrištiš iznutra. Ja ne čujem. Povrijedili smo se puno puta. Hajde da sad dignemo bijele zastavice i približimo se. Možda još postoji ljubav na tom našem ratištu zajedničkog života. Možda ima šanse da se vratimo na pravi put, gdje smo spustili ljubav i pokupili ego.

Neki baner

Obećajem nama da ću pokušati čuti kada vrištiš iznutra, pokušat ću ti dozvoliti da nešto kažeš bez da sasipam paljbu i pobijem sve činjenicama i riječima. Ti, pokušaj reći nešto, bilo što. Samo da znam da ti je stalo. Ne šuti više, boli me tišina. Neću vikati, neću plakati i optuživati. Pokušat ću razumjeti da si i ti samo osoba, koja voli još nešto osim mene. Potrudit ću se da mi to ne smeta. Ali dozvoli i meni da imam još neke stvari koje volim, a da to nisi ti. Nemojmo da se sve vrti oko nas. Pokušajmo pokupiti te krhotine i mrvice ljubavi i hajmo ih ponovo sastaviti. Možda ispadne nešto od toga. Možda nešto dragocjenije i ljepše.

Povrijedili smo se neki puta šutke, neki puta vrišteći. O nekim stvarima nismo nikada pričali, a bole me. Baš jako bole. Ali i ti to znaš, odlučio si šutjet. Tvoja tišina i moje pričanje nas je udaljilo. Želiš li i ti ljubav? Želiš li da se sastavimo, da se grlimo, ljubimo i mazimo? Možda da probamo ne ljutiti se toliko jedno na drugog? Možda da probamo zagrljajima riješiti problem? Možda uspijemo. Ovo do sada očito baš i ne funkcionira. Možda da taj ego bacimo i probamo bez njega? Želiš? Jedino smo si sada mi ostali. Hajde da probamo još jednom, ne želim sve ispočetka, jer preveliki put smo prevalili. Hajmo nastaviti od tamo gdje je sve krenulo nizbrdo? Hajde da radimo na sebi, jedan na drugome i na nama. Zajedno, iskreno i otvoreno. Samo ovaj put bez tih svih loših emocija. Hajde da uzmemo u obzir da smo oboje samo osobe i pomiješamo ljubav u sve. Želiš li? Ja jako želim. Volim te i ne dam te nikome. Tu sam, čujem tvoje vriskove. Olakšajmo si. Učit ćemo zajedno, dan po dan, korak po korak. Naprijed jedan, nazad dva, ali i to je napredak.

Molim vas da zagrlite osobu koju volite kad god vam dođe, cijenite svaki dan zajedno. Neki bi sve dali da još jednom zagrle ljubav svog života. Ako je imate pored sebe cijenite ju i naučite da se vas cijeni. Ne gubite zagrljaje, poljupce i maženje. Stisnite se i kad ste ljuti, vidjet ćete da će vas preplaviti toplina iznutra i da će sve te gluposti nestati. Da, svi imamo problema. Ali ili ćemo svako svojim putem ili ćemo se uloviti toga što imamo i dati sve od sebe. Ako se ne volite dozvolite si sreću s nekim drugim. Nema ništa loše u tome.

Alisa

[email protected]

Neki baner