Kao i u međuljudskim odnosima, tako i u virtualnoj komunikaciji dolazi do povreda, govora mržnje, izražavanja bijesa, ucjena, prijetnji, blokada. Na kraju rezultat bude iscrpljivanje do ruba naših granica. Društvene mreže su neosporno, donijele veliki napredak za brzu i besplatnu komunikaciju, nekima su donijele zavidne poslovne rezultate i novac, unaprijedile su kreativne načine izražavanja, zahvaljujući njima doznali smo za brojne kreativne umjetnike.
Bezbroj informacija
Brojni portali donose veliki broj informacija, a 90% tih informacija donosi iskrivljenju percepciju stvarnosti koja je kreirana da uzruja ljude i probudi najgore moguće emocije u njima. Brzinom svjetlosti ljudi se posvađaju na osnovu nacionalnosti, religije, politike i stavova o životnim izborima.
Našem egu nije lako prihvatiti da se netko ne slaže s nama. tastatura trpi sve najgore psovke i kletve. Tako se iscrpljuje naša energija, postanemo prazni sve do novog kruga. I tako se vrtimo, dok nas netko promatra i testira. Na osnovu dobivenih reakcija nudi nam određene sadržaje i kreira nove svjetove koji će nam biti poznati u budućnosti.
Osim brojnih informacija, društvene mreže igraju i na kartu kompleksa. Žele nas uvjeriti da nismo dovoljno lijepi bez novih filtera ili ako sebi ne priuštimo nove tretmane. Oni vrlo dobro znaju da smo postali anksiozni, bezvoljni, da smo se povukli u kuće i da dosta vremena provodimo skrolajući po ekranima. Nude proizvode, usluge, instant ljubav, savjete za bolje sutra. Sve probleme će nam oni riješiti. Kada nas nešto zaboli prvo proguglamo simptome, prije nego što odemo k liječniku.
Ovisnost
Htjeli to priznati ili ne, ne možemo zamisliti život bez mobitela. Nosimo ga i na kave, druženja, fotografiramo se i kačimo kako bi naši prijatelji pomislili da imamo ispunjen život. Na društvene mreže ne kačimo uplakana lica, razbijenu času koju smo razbili jer je krenulo nizbrdo, nered u kući jer smo se jedva ustali iz kreveta. Sve smo odgodili osim skrolanja.
Uhvatila nas je opet depresija jer smo vidjeli nekoga kako uživa na Maldivima, kako planinari, kako je dobio novu diplomu, dok se s nama ništa ne događa. Dođe nam da se ubijemo jer naš bivši se grli s novom ljepoticom. Postoli smo ovisni o gledanju života drugih ljudi i istovremeno želimo da i mi budemo takvi i da nam se dive. Da nam zavide.
Bez akcije nema promjene
Sve ovo nije nimalo zdravo. Moja prijateljica ima jako pozitivan ritual. Kad se ustane uživa u ispijanju kave a mobitel ostavi u drugoj sobi. Ne želi da bilo što i bilo tko kvari njeno jutro s kavom.
Kako kaže, ako Putin pritisne gumbe, baci nuklearnu bombu, dogodi se potres ili požar, ona tu ništa ne može promijeniti. Ali može uživati u svom jutru bez negativnih informacija, u svom životu, disanju, guštanju. Nikad ne znamo koje će biti zadnje i kad će o nama čitati u crnoj kronici. Stoga potrudite se, otiđite u šetnju bez mobitela i novčanika. Sat vremena kada ste slobodni. Ako vas netko zove, možete se javiti kasnije. Koliko puta ste vi čekali nekoga?
Pokušajte spavati s isključenim tonovima. Dok čitate knjigu, odnesite mobitel u drugu sobu. Svi ovi savjeti pomažu. Kada idete na kavu, komunicirajte, slušajte, smijte se, gledajte osobu u oči. Sve smo ovo zaboravili zbog virtualne komunikacije. Vratimo se komunikaciji sami sa sobom i s drugima i spoznajmo njenu istinsku vrijednost i bogatstvo.
rođena u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini 28. 11. 1990 godine.
2015 sam završila studij novinarstva i odnosa s javnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Doktorantica na PDS doktorskom studiju Jezici i kulture u kontaktu, Informacijske i komunikacijske znanosti, smjer OSJ.
Autorica i koautorica nekoliko znanstvenih i istraživačkih radova. Radno iskustvo rad na dvije lokalne radiopostaje, lokalne portale. Od 2020 sam novinarka i autorica članaka i tekstova o feminizmu, rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju.
U slobodno vrijeme čitam, pišem, provodim u prirodi i usavršavam svoje kvalifikacije i sposobnosti.
