Bila je to najčudnija godina koju Sjeverni pol pamti. Snijeg je padao ranije nego inače, ali umjesto da donese radost, činio se težak i tmuran. Djeca diljem svijeta slala su svoje liste želja, no umjesto sreće, one su nosile zahtjeve – igračke koje su skuplje, brže, sjajnije, savršenije. I dok je Djed Božićnjak s bradom u rukama sjedio za svojim stolom, njegovi su vilenjaci počeli osjećati nešto neobično – umor, zasićenje, pa čak i tugu.
“Što nije u redu s nama?” upitala je mala vilenjakinja Lira, poznata po svom vedrom duhu. “Uvijek smo voljeli Božić, a sada… Svi izgledaju kao da jedva čekaju da završi.”
“Mislim da smo zaboravili zašto ovo radimo,” rekao je Mudri, najstariji vilenjak. “Postalo je samo još jedna obaveza, još jedan zadatak na popisu. I bojim se da će, ako se ništa ne promijeni, Božić izgubiti svoju čaroliju.”
Svijet bez prave čarolije
To je bila rečenica koja je probudila paniku. Božić bez čarolije? Zajedno su odlučili nešto poduzeti. Ali što? Kako vratiti čaroliju u svijet koji izgleda toliko umoran od nje?
Te je noći mala skupina najmlađih vilenjaka – Lira, Zik i Piko – odlučila preuzeti stvar u svoje ruke. Dok su ostali vilenjaci raspravljali o strategijama, oni su uzeli Djedičine saonice i krenuli u svijet.
Njihov plan bio je jednostavan: posjetiti nekoliko ljudi i podsjetiti ih na pravu čaroliju Božića. Prva stanica bila je velika korporacija u središtu grada. Tamo su radnici ostajali do kasno u noć, radeći pod okićenim, ali hladnim svjetlima umjetnog bora.
“Što ovdje nije u redu?” pitao je Piko, skrivajući se iza kompjutora.
Foto: Canva
Ljudi su izgledali iscrpljeno, nervozno i otuđeno. Nitko nije razgovarao osim o rokovima i brojkama. Lira je uzela svoj mali čarobni prah i posula ga po prostoriji. Odjednom, jedna radnica ustane i predloži: “Hej, što kad bismo večeras otišli na klizanje? Ionako smo već iscrpljeni – zaslužujemo predah.”
Radnici su se počeli smijati, razmjenjivati priče i smišljati planove za zajedničko druženje.
Mobiteli, mobiteli, mobiteli…
Sljedeće su odredište bili obiteljski domovi. U jednom su zatekli obitelj koja sjedi zajedno, ali svatko drži mobitel u ruci. Nitko nije razgovarao, nitko se nije smijao.
“Što ovdje nije u redu?” pitao je Zik.
Vilenjaci su posuli malo praha po zraku, a najmlađe dijete odjednom je uzviknulo: “Hej, zašto ne bismo zajedno ukrasili bor?” Uskoro je cijela obitelj bila na nogama, s lampicama, kuglicama i pjesmom na usnama.
Na kraju noći, vilenjaci su se vratili kući. Iako su učinili male promjene, svijet se činio malo toplijim.
Djed Božićnjak ih je dočekao s osmijehom. “Djeco, spasili ste Božić, ali ne samo za ljude. Spasili ste i nas.”
Pouka priče:
Ponekad izgubimo iz vida što je zaista važno – povezanost, zahvalnost i radost u jednostavnim stvarima. U svijetu koji često teži savršenstvu i velikim gestama, istinska čarolija Božića leži u malim trenucima koji nas povezuju s drugima. Možda je pravo čudo Božića to što nas podsjeća kako ne trebamo mnogo da bismo ponovno osjetili toplinu i radost – samo malo volje i ljubavi.
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
