Ako ste mislile da ne postoji, pogriješile ste. Itekako postoji. Vreba. I stigne te točno onda kada joj se najmanje nadaš, kada je najmanje očekuješ. U stvari, kada misliš da ti se više neke stvari neće obiti o glavu. E tu onda nastupa ona. Baba Karma. Cijelom svojom težinom udari točno tamo gdje treba. I na koga treba. Da, da, karma je grda stvar.
Prisjetiš se sebe kako te je gurnuo na samo dno. Ponizio, uništio. Ukrao ti dušu. Ostavio te ogoljelu, nesretnu, samu. U tuzi, u boli, u očaju. Nisi mogla ni pojmiti da tolika bol uopće postoji. Dok se nije dogodila tebi. Bol koja te razdire, ne popušta niti trena. Sve oko tebe sivo, bez života. Ne vidiš izlaz, ne vidiš smisao postojanja. Sve što se moglo uništiti u tebi, uništio je on. Suze, očaj, krici tvoj su vjerni pratitelj. Iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec. I u tom očaju pomisliš i poželiš da mu se sve to vrati. Svaka tvoja neprospavana noć, svaka tvoja suza, svaka tvoja luđačka bol u prsima. Sve poželiš da mu se vrati. Da pati i proklinje kako si i ti patila.
I onda nakon dugo vremena, kada je bol sasvim minula, kada više ne osjećaš ništa, hrabro kročiš svojim putevima, život ti opet donese njega. Mota se oko tebe, treba te, šalje ti poruke, zove te, ima problema u životu i tebe, ali baš tebe moli za pomoć. I to ne bez razloga Tebe. Već zato jer zna koliko si patila za njim i koliko si ga voljela. I sada misli da ćeš opet sve ostaviti da bi bila uz njega, tješila ga, pomagala mu, bila mu rame za plakanje, oslonac, kao i prije u svemu.
Zaista se to dogodi na kraju. Nakon svega potraži tebe. Ali ono što je najbolje u svemu tome, to ti bude nagrada za sve što ti je učinio. To zadovoljstvo koje osjetiš u tom trenu kada ti skviči pod nogama, a ti ga sažaljivo gledaš i ne osjećaš više ništa, nitko ti ne može platiti. To je kao da si dobila na lotu. To je ta zadovoljština kojoj si godinama težila. I dođe. Vjeruj mi. Dođe. Slatka, tako slatka osveta. U stvari, niti se ne može nazvati osvetom, nisi ti njemu učinila ništa, već si samo došla na svoje. Na ono što si potajno priželjkivala. Da osjeti kako je to kada si nekome ništa. Fantastičan osjećaj. Od silnog zadovoljstva počinješ se smješkati i počne te obuzimati radost. Sretna si jer je sve došlo na svoje. Sve se vraća, sve se plaća. Itekako.
Nitko neće ostati pošteđen boli koju je nanio drugima. Nitko. Ili ćeš ga vidjeti nakon nekoliko godina u trećoj vezi koja mu je bila sretna, presretna i u kojoj je na kraju izvisio. Vidiš ga kako pati, cvili, kako ga boli. Neka, lijep je to osjećaj, vidjeti nekoga tko ti je nanio bol, da iskusi ono što je kao najgora rana gorjelo u tebi. Kako se samo dobro možeš osjećati kada ti pošalje poruku, a tebe briga što piše i ne odgovaraš danima, kada te preklinje za pomoć u vezi nečega, da mu gori pod nogama, i samo ti mu moćeš pomoći, a ti ga uporno i dalje ignoriraš. Ili mu samo slatko odgovoriš da imaš posla jer se spremaš sa dečkom na vikend. U tom trenu smješak vam ne silazi sa lica, osjećate ogromnu zadovoljštinu, pravda je napokon zadovoljena. Vaše želje su uslišene. Niste vi više te koje se znoje od muke i jada. Suze tvoje boli stići će ga kad tad. I stigle su ga.
Nitko vam to zadovoljstvo ne može platiti drage moje, jer kad tad taj dan dođe. Dan kada se uloge zamijene. A doći će. Ako već nije.
Vlasta Janton
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!