Često razmišljam o posljedicama svojih odluka. Nekada me ispune ponosom, a nekada nedefiniranom gorčinom koja odnekud dođe kada se pouzdajem u svoju intuiciju. Vele ljudi i istraživanja da nju treba slušati i da ne vara.
Moje prokletstvo je u tome što mi je halo efekt u odnosu presudan.
Ako mi se netko ne svidi ja to ne mogu sakriti ama baš ničim. Vidi mi se svugdje. Nije baš neko inteligentno rješenje jer ne bismo trebali suditi ljude prema dojmu koji ostavljaju na nama, nego na rezultatima koje postižu. Ali fućkaj ga. Nije da nisam ljubazna, i nije da dopuštam da me to preuzme,ali me koči. Jer najlakše je surađivati s onima koji su ti “sjeli” na prvu. Pobijediti sebe i biti objektivan neovisno o dojmu je veliki zahvat. S kirurški preciznim rezovima, na način da smo usprkos svemu, izdignuti iz onih predrasuda koje stvaramo na osnovu svega i svačega a nema veze s realnom slikom.
To je isto život. Koji nas određuje.
U svakom koraku. Svidio nam se netko ili ne. Uglavnom oni koji se smješkajući uvlače u ono što je većini neprihvatljivo, donose najviše muke, dugoročno. Izazivaju prijezir, razočarenje i mnoštvo neispunjenih očekivanja.
U zadnje vrijeme izrazito cijenim ljude koji se usude ne ostavljati dojam i pri tom ne pokazuju ono lice najboljeg efekta pod nekom namještenom svjetlošću. Nego sjaje svojim karakterom. Koji nije potkupljiv i pohlepan. I kod takvih oportunizam nikad nije opcija. A ni kompromis.
Rijetko je susreti ta obličja u ljudskom djelovanju, bez obzira na svjetonazore. Postoje, radosna što ih prepoznam, nikada nisu oni kojima je sve servirano. Radilo se o životu ili obliku guzičarenja bez kriterija.
Ovaj oblik guzičarenja zbog osobnog interesa je put koji vodi u propast. Uglavnom, sigurno je da isti sebe nemaju, niti su u mogućnosti promijeniti išta. Jer to će učiniti netko drugi. A oni će i dalje šepuriti svojim kameleonskim perjem i širiti se poput ušiju u kosi. Nesvjesni da su gnjide.
Evolucija gnjide u uši zahtijeva minimum prljavštine. Koja je već okorjela negdje u glavi i svoje sigurnosti ima u ponižavanju drugih. Vjerujem da svatko ima svoju ulogu i da nas i gnjide uče. Ako ništa da trebamo po šampon. Ne želim dopustiti da takvi koče put kojim je ići do kraja ovozemaljskog života. Bilo trnje ili ruže nikome ne traje vječno.
Generacija prošlog stoljeća, po struci diplomirani kateheta i sveučilišni specijalist za odnose s javnošću. Mama dva osnovnoškolca. Volim putovati i pisati, i veseliti se poput malog djeteta.
