Pogled u daljinu,
u visinu,
lovim leptira
koji živi samo dan,
kao san
na oči mi dođe,
pokušaj da zaboravim,
prošlost.
Boje,
a ja kao sjena,
ti si tuga,
nezaboravljena.
Tišina,
nigdje nikoga,
samo leptir,
koji želi pobjeći,
daleko,
živjeti još malo,
letjeti visoko,
znajući da je kraj.
Nema tuge,
nema straha,
živjeti treba,
ne boji se da stradaš,
sudbina je
zapisana.
Zajedno ili ne,
više nije bitno,
sve je tako
prolazno
i tiho.
Pogled u visine,
otišao je,
leptir koji
na ruku mi sleti.
Pozdrave mi šalje,
kao da tu staje,
pada,
a tek je ustao,
voli, a tek
je proletio.
Mrak se spustio,
sa sobom
sve odnio.
I tugu,
i sreću,
i ljubav,
i mržnju.
Sretno tebi bilo,
leptiru mali,
ne žali,
svoje si proletio,
svoje si odigrao.
Na moju si ruku sletio,
sreću osjetio,
mene usrećio,
vrijeme je prolazno,
jutro zamjenjuje noć.
i tvoje vrijeme opet će doći.
Josipa Petek
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!