Ljetovanje u Hrvata…

Dugo, toplo ljeto… raj u mislima. Plaža puna snova i mekog pijeska, piri lagani vjetrić, sve miriše na sol i borovinu, tišina i mir, tu i tamo cvrčci što su se skrili pod kamenje i svu onu draču. Nađeš malo hlada ispod bora, promatraš plavetnilo pred sobom i ponad sebe i pomisliš kako bi ovako mogla zauvijek… ali…

U Hrvatskoj sam… na plaži našeg lijepog plavog Jadrana. Oko mene hrpetina nepristojnih klinaca koji se zalijevaju, polijevaju i sve rade, samo nisu kupači… primjećujem da roditelji uopće ne reagiraju na to da sam na ručniku i da mi svako toliko uleti neka lopta ili litra vode na glavu u kapljicama. Oko mene luft madraci, ćevapi s lukom, ležaljke i suncobrani do 100 kn… gledam i žene… gologuze se prešetavaju s naboranim masnoćama na istoj, i pitam se zašto to moram gledati? Jer baš je degutantno i vrijeđa dostojanstvo svake žene koja uistinu voli svoje tijelo.

Moj pogled seže i mrvicu dalje… tetovaže 90%, ima nekoliko. Vidjeti nekoga s jednom, a da nije ime, leptir ili lanac je ravno čudu. Vidim lika, ima na vratu orlova krila onako na prvu, izgledaju veća od cijelog njega. Koji kaos, prizori i financije, u redu vrućine mora ležaljki i osobnosti bez ikakva cilja, osim pržiti se da se mogu hvaliti jesam da, bijah na moru…

Zapravo si bio u gužvi, kaosu, pržioni s mirisom jogurta i označenih bijelih znakova na tijelu kao posljedice dijela pokrivenog tijela… sve do te mjere da se čovjek zapita šta je to odmor? I da li mu ovo uopće sliči?

Neki baner

Natovaren hranom u mobilnom zamrzivaču, jer ne želiš trošiti i želiš ostati što duže, jer more je ljekovito. Ne pitaš se je l’ to uistinu odmor… ako moraš tegliti sebe, klince, hranu, luftiće i što čuda do plaže, uzbrdo i nizbrdo jer eto bezobrazno je tražiti za krevet više od 70 kn pa si negdje gdje si nelegalno i kak’ ti uživaš.

E lijepa moja Hrvatska i tjedan odmora vrijedan. Želim ti turiste koji se žele odmoriti. I uživati.

Bez svakominutnog okidanja selfija i namještanja zbog dokazivanja da si nešto možeš priuštiti i bez pokušaja da vrijediš jer si na moru, da bi to mogao prepričavati. Sačuvaj nas Bože takvog prestiža.

Sve koje gužva, juha u restoranu od 80 kn, neodgojeni klinci i ustajanje u 8 da nađeš mjesto za prženje s aromom acidofila, asociraju na ugodan odmor – pa svaka vam čast ljudi. Meni je to potpuna nepoznanica u percepciji odmora.

Uživajte. Šta god smatrali pod tim. 🙂

Neki baner