Nadriliječništvo Ane Bučević ili neopravdani javni linč?

Podigla se velika hajka oko takozvanog nadriliječništva Ane Bučević, no kao osoba koja ju prati već nekoliko godina i čiji su mi topli savjeti pomogli da transformiram svoj život, pogotovo u posljednjih godinu dana, opravdano se pitam, je li u pitanju opravdana sumnja u njen rad ili je poanta svega udaranje na osobu iz ljubomore?

Nije prvi put da poznati i manje poznati psihijatri i psiholozi udaraju po nekom life coachu, a sve zbog toga što ili nisu dovoljno upoznati s radom tog life coacha ili su ljubomorni što nemaju dovoljno posla?

Anu Bučević proziva se zbog druženja s poznatim osobama, pripisuju joj se kojekakve optužbe da je ugrožavala ljudsko zdravlje, ali opravdano se pitam, nakon što sam odgledala valjda svaki njen video koji je ikad objavila na You Tube-u, gdje su ti ljudi pronašli upute o tome da netko ne ide liječniku? Gdje su našli sugestije o liječenju mantranjem, kako dotični navode, i gdje su vidjeli išta osim riječi pozitive i preporuke da se uz klasičnu medicinu čovjek posveti pozitivnom razmišljanju i meditaciji, prije svega kao načinu opuštanja?

>>>>>>>>>>Psihijatar traži kaznenu prijavu protiv Ane Bučević

Dotični psihijatar koji je pokrenuo cijelu hajku pohvalio se kako je “čak sat vremena” proučavao Anine video objave, -ja se nakon više od 10 godina proučavanja Zakona privlačenja i više od 3 godine aktivnog praćenja rada ove divne žene, ne usudim nikome pametovati o vibraciji, donositi nekakve zaključke i nekoga optuživati.

Neki baner

Life coaching je profesija kao i svaka druga, postoji u svim zemljama svijeta a time se bavi čak i Oprah. Hoćemo li i nju optužiti za nadriliječništvo?

Hoćemo li prozvati svakog poznatog glumca, sportaša, umjetnika, znanstvenika koji prakticira Zakon privlačenja te govori o njemu javno?

Trebali bismo onda drvlje i kamenje svaliti i na Keanu Reevesa, Jim Carreya, Neal Donald Walscha i mnoge druge. Njihovi se tekstovi i javni nastupi jednakom mjerom prate u Hrvatskoj, kao i Anini.

Zašto ih još nitko nije zabranio kada su tako štetni?

S druge strane, u nekim od najtežih trenutaka u mom životu nije bilo nikoga, osim Aninih videa. Palila bih njene snimke u tri ujutro kad bi me opalio napad panike i slušajući njen glas, smirila bih se i napokon uspjela zaspati. U nijednom njenom videu nisam čula da bih trebala prestati uzimati terapiju koju mi je za napade panike prepisao liječnik, već dapače, slušala sam o načinu kako da se opustim, kako da dišem duboko i polako, kako da uz terapiju i razgovor s liječnikom pronađem u sebi one strahove, one potisnute emocije i traume zbog kojih i dolazi do tih napada.

Onaj tko nije doživio napad panike i koliko zastrašujuć i paralizirajući može biti, ne može razumjeti o čemu pričam.

Ana je u svojim videima pričala o svom osobnom iskustvu s istim poremećajem i zaista sam osjećala a i sada dok gledam njene snimke osjećam da razumije što to znači i sama spoznaja da nisam sama, da nisam jedina kojoj se to događa pomogla mi je beskrajno mnogo.

Možda sam u cijelom slučaju pristrana, ne znam, samo imam potrebu reći da mi je praćenje rada ove žene u životu donijelo samo dobro.

U nijednom trenutku nisam stekla dojam da mi prodaje maglu, da me odvlači od standardne medicine ili da mi puni glavu nekim alternativnim idejama. U njenim sam tekstovima i videima pronašla utočište koje mi je pomoglo uz sve standardne liječničke preporuke.

Nadriliječništvo Ane Bučević ili neopravdani javni linč?

Pomoglo mi je i u poslu, u međuljudskim odnosima u ljubavnim problemima – svemu.

Motivirala me čak i da se zauzmem za sebe u nepovoljnim situacijama ali i da počnem paziti na prehranu i da se više krećem i to ne medicinskim sugestijama, već svojim primjerom, jer je smršavila nakon trudnoće i izgleda odlično.

Nisam je nikada vidjela uživo, ali dotakla je moj svijet na načine na koje mnogi ljudi koje znam od rođenja nikada nisu niti hoće.

Nedavno sam nakon teške operacije, u trenucima kad sam ležala u bolničkom krevetu i trpjela bolove, uz infuziju, antibiotike i analgetike, palila njene video snimke, stavljala na uši slušalice i uz njene riječi uspijevala zaspati.

Nije mi na um pala glupa ideja da ustanem iz bolničkog kreveta i s friškom ranom preko pola trbuha išetam iz bolnice. Već mi je sve to dalo snagu da stisnem zube, izdržim bol i vjerujem u skori oporavak.

Ljudi poput Ane potrebni su našem društvu i našim ljudima, potrebna nam je pozitiva i motivacija, jednako kao što su nam potrebni kardiolozi, psihijatri, neurolozi, zubari, medicinske sestre, frizeri, policajci, knjigovođe, konobari, pisci, glumci i pjesnici.

Svi mi imamo svoje mjesto pod suncem. Zbog toga ne mogu razumjeti ljude koji šire negativu, koji ne znaju sami pokrenuti svoj posao, već su im drugi, uspješni ljudi za sve krivi.

Ministarstvo neka radi svoj posao, to uopće ne sporim.

Neka provede istragu ako smatra da tako treba, ali ono u što sam apsolutno sigurna je da će pronaći, baš kao i ja, rad osobe koja inspirira i pomaže toplom riječi, koja potiče ljude na pozitivne promjene uz standardno liječenje. Apsolutno sam sigurna da će se mnogi koji je sada prozivaju, na kraju cijelog ovog cirkusa morati ispričati, ne samo Ani, već i svima nama koje su uvrijedili, kad su indirektno izjavili da smo budale jer ju pratimo i mijenjamo svoje živote na bolje.

Photo: YouTube
Neki baner