Ne shvaćaj život previše ozbiljno, pogotovo onaj na internetu

Gledajte, znamo da je kritično ako je i Instagram odlučio sakriti lajkove da ljudi ne bi padali u depresiju.

Točnije, ostaju lajkovi, ne brinite, ali ispod fotografije neće pisati broj nego nešto tipa „Ova se fotografija sviđa xy korisniku i ostalima“. Znači, nema brojke. Na nekim profilima sam već vidjela da im je došla ta verzija Instagrama tako da je pitanje vremena kad ćemo je svi imati.

Razlog za to je jednostavan – sve više ljudi ne objavljuje ono što želi nego ono što će im donijeti lajkove, sve više ljudi potiskuje sebe i pokušava biti ono što nije jer se tako osjećaju društveno prihvaćenima. S druge strane, ako ne dobe dovoljan broj lajkova, osjećaju se loše i sve zajedno je jedan veliki stres.

Možda se to nekima čini smiješno, ali ljudi moji, mlađe generacije odrastaju s društvenim mrežama i borbom za lajkove. To ne može proći bez posljedica. Lako nama koji bi već morali imati neku pamet i znati da mnogo puta društvene mreže nisu realne.

Pogotovo jer svi mi prikazujemo samo ono najbolje. Nije to ništa strašno jer je normalno da ćeš radije objaviti fotografiju promocije nego fotografiju gdje učiš za ispit sva raščupana i na rubu živčanog sloma. Normalno da ćeš prije objaviti fotografiju na kojoj se smiješ nego onu na kojoj plačeš.

Neki baner

Isto kao u „stvarnom životu“ nećeš svima govoriti svoje probleme nego ćeš ih reći onim najbližim. Ostatku ćeš se smiješiti samo da ne dosađuju.

Ali da, društvene mreže. Normalno je da želimo prikazati sebe u najboljem svijetlu, ali što ako prijeđemo granicu i želimo se prikazati u nepostojećem svijetlu?

Što kad imamo potrebu ispeglati svaku nepravilnost, svaku boru i svaki prištić? Kome to pomaže? Nama sigurno ne jer su nepravilnosti i dalje tu, koliko god se pravili da ne postoje. Drugima također ne. Pogotovo ako je netko nesiguran u sebe i onda vidi neku „savršenu“ ženu pa se uspoređuje s njom. Samo što se mnogo puta uopće ne uspoređuje s njom nego s Photoshopom koji je zapravo tema ove kolumne. Isprike na dugom uvodu.

Ne mogu natjerati ljude da se prestanu peglati, ali možda mogu nekome od vas otvoriti oči i ukazati da se nema oko čega brinuti.

Želim vam ukazati i da sam Photoshop nije nikakav zlikovac kojeg treba mrziti. Ja osobno nikad nisam imala potrebu zakoračiti u svijet Photoshopa jer sam mislila da je to neki zao alat koji ljude tjera da budu neiskreni prema sebi i drugima. No, zakoračila sam prisilno u sklopu jednog kolegija na fakultetu i moram priznati da sam se malo zaljubila. Odmah smo kliknuli, ne znam što da kažem.   

Sad ću vam pokazati što sam napravila iz zezancije nakon možda dva mjeseca iskustva s Photoshopom i u manje od sat vremena.

Dakle, bez problema sam maknula prištiće, podočnjake, smanjila si nos i čelo, povećala usne (i promijenila im boju) i pretvorila si oči iz tamno zelenih u svijetlo plave.

Sad zamisli što sve mogu napraviti „savršene“ Instagramuše koje vjerojatno imaju puno više iskustva od mene i koje žive od te platforme. A di su tek one profesionalne beauty fotografije koje se satima obrađuju da dođu do konačnog rezultata. Profesionalno retuširanje se ja osobno još uvijek ne usudim raditi jer mislim da bih živce izgubila na svim tim detaljima koji se moraju paziti. Probat ću jednom, ali nisam još psihički spremna.

Zatim, ovo sam ja u New Yorku i u šumi, na šetnji.

Foto montaže su u pitanju, naravno. Za svaku ti treba 20-ak minuta da je napraviš. Vidiš koliko je lako manipulirati fotografijom? Vidiš li koliko se nema smisla uspoređivati s bilo kime na internetu?

Okej, ne idu svi u te ekstreme, ali mislim da većina nas stavi barem neki „efekt“ da sve to zajedno ljepše izgleda. S time da nikad ne znaš kad je u pitanju samo efekt, a kad cijeli Photoshop proces uljepšavanja fotografije. Pogotovo jer uz, malo prakse, vrlo lako možeš napraviti da fotografija izgleda realno.

Naravno, ne kažem da treba bježati od uređivanja fotografija nego da tome treba pristupati oprezno.

Ja obožavam uređivati fotografije. Rekla sam već da sam se pomalo zaljubila u Photoshop. Ne zato što si mogu smanjiti nos nego jer ima bezbroj opcija i mogućnosti pomoću kojih možeš izraziti sebe i svoju kreativnu stranu.

A možeš i fotografiji vratiti ljepotu koju kamera ne može uhvatiti. Recimo, mene uvijek živcira što je zalazak sunca uživo puno ljepši nego dok ga ja fotkam mobitelom. Izgube se boje i sveukupna čar, ali možeš tu fotografiju urediti tako da joj vratiš tu čar i zauvijek zabilježiš taj trenutak.  

Možeš se igrati, istraživati, kombinirati… Zato ja volim Photoshop i uređivanje fotografija. Jer nikad ne znaš gdje ćeš završiti i što ćeš naučiti usput. Stavljam ispod nekoliko radova koje sam napravila u zadnjih mjesec dana.

Svi su oni produkti čiste zaigranosti. Krenem s jednom idejom, usput se sjetim još deset ideja pa onda još otkrijem neku opciju za koju nisam znala i završim na skroz desetom mjestu. Sve se svodi na to da jednostavno pustim samu sebe da istražujem i uživam u procesu; bez ikakvih pravila i očekivanja.

Pa da zaključim – ne brini. Ne brini kako tko izgleda na društvenim mrežama. Ne brini o standardima ljepote. Ne shvaćaj život na internetu previše ozbiljno jer svatko ima svoje veselje.

Mene veseli da si stavljam cvijeće na oči i montiram se u šumi jer mi je to zabavno, a nekog veseli da se na Instagramu pretvori u skroz drugu, „savršenu“ osobu jer ne znam… Tako mu je lakše iz nekog razloga.

A lajkove pošalji u rodno mjesto. Pa neće ti neka brojka na internetu govoriti koliko vrijediš. Ako se Instagram može odreći te brojke, možeš i ti.

Jednostavno budi što jesi jer to duguješ samoj sebi, i jer ćeš samo tako privući ljude koji su „tvoji“… Ljude koji vrijede više od bilo kakve društvene prihvaćenosti.

Neki baner