Ljudi ti ponekad daruju šamar. Daruju ti prozor u svoj unutarnji svijet u kojem postoji mnogo bola ali i mnogo taštine. Ljudi ti nekad daju dar tako što ti pokažu kako im zapravo ne značiš puno.
I koliko god to možda bilo bolno, s vremenom zaista shvatimo da na tom daru trebamo biti zahvalni.
Teško je biti zahvalna dok si bolna, dok ti se licem slijevaju suze i promišljaš kako si bila glupa i dala sebe previše, nekome tko to nikad nije doživio kao dar. A dati sebe nekome iskreno, to zaista je dar.
No, neki ljudi nisu spremni za takve darove. Njima su potrebne lekcije gubitka dobrog, njima su potrebni ljudi koji im mogu dati još koju emotivnu povredu. I to je u redu. Svaki je taj put dobar, jer u životu uvijek dobijemo ono što nam treba, ne nužno ono što želimo.
Ponekad je to i šamar.
Može to biti tek neka sitnica, poruka u krivom tonu koja je možda trebala zvučati smiješno, ali nije.
Ljudi nam ponekad daruju moć spoznaje, da smo za njih predobri. Pa kad prođe onaj prvotni šok, onda odjednom stvari gledamo na drugačiji način.
Još jučer si možda željela da neki odnos ide u nekom drugom smjeru. Bila si spremna ulagati sebe, svoje vrijeme, emocije i trud u nekog, želeći da to postane ljubav, posao ili prijateljstvo, ali danas,… Danas tu osobu gledaš nekim drugim očima i postavljaš si neka druga pitanja.
Da li me zaslužuje?
Da li ga želim u svom životu više?
Da li je to vrijedno mog vremena, truda i pažnje?
Mojih emocija?
Mene?
I često je odgovor jasan – Nije.
To je zaista blagoslov, jer ti život nakon nekog razočaranja poravna percepciju. Postavi te tamo gdje trebaš biti i gdje želiš biti – na pijedestal tvog života.
I prestaneš druge promatrati kao čudo ako to nisu i shvatiš da si ti zapravo bila njihovo čudo. Ona zraka sunca koja ih je činila ljepšima i boljima no što to zapravo jesu. Tvoja ljubav činila ih je posebnima.
Ako tebe i tvoje svjetlo sklonimo s puta, na njih ponovno pada sjena i shvatiš kako nisu posebni. Nisu lijepi. Samo su slomljeni iznutra, a uz to dovoljno glupi da od sebe odgurnu onog tko im je pomagao da zacijele.
Ne trebaš sve oprostiti
Neki ljudi zaista trebaju ostati sami, u svom mraku i svojim zabludama.
Trebaju izgubiti tvoju naklonost i tvoj sjaj. Jer dok ti sjajiš i griješ ih, nemaju prostor uvidjeti tko su i koliko su zapravo mračni.
Vjerujem da se svaka od vas pronašla u ovim riječima, posve nesvjesna zapravo koliko je dragocjena i koliko je svojom ljubavlju i ljepotom svoje duše često grijala i obasjavala mračne ljude.
Mi žene budemo nesvjesne svoje ljepote. Budemo nesvjesne magije koju nosimo u sebi i kojom grijemo svijet.
Mi smo one koje ljudi oko nas često uzimaju zdravo za gotovo baš zato što smo toliko divne, toliko nježne i toliko spremne praštati. Spremne voljeti. Voljeti lijepo, meko, lepršavo, toplo, lako i uporno.
Konstantno. Kao što se vazda na nebu izmjenjuju Mjesec i Sunce.
Ali, s vremena na vrijeme Svemir stvari poravna, vrati sva nebeska tijela na njihovo mjesto. Pokaže svakoj od nas da je ona sjajna zvijezda, a razne crne rupe odgurne daleko van dosega, gdje njihove prazne, šuplje ljuske ne mogu gutati naš sjaj.
Isprva se to čini tako nepravedno, čak pomislimo da smo kažnjene, da nam je za toliku pruženu ljubav Svemir dao prazninu i bol, a zapravo nam je samo dao prostora da u našu lijepu galaksiju ušeta neka nova planeta. Neka koja će željeti da je grijemo svojim zrakama i koja će zauzvrat davati harmoniju i sklad, baš onako kao što je daju naša Zemlja i naše Sunce koje se vazda druže.
Krajevi kao novi početci
Znam, možda je ovo tebi sada samo neka lijepa alegorija, koja ti dušu puni mirom i toplinom, ali ja zaista vjerujem u ovo što pišem jer sam to milijun puta doživjela.
Činilo mi se kao da padam a zapravo sam rasla. Činilo mi se da gubim i da me život prevario a zapravo sam dobila priliku za nove uspjehe, nove ljude i emocije.
I nije mi se to isprva činilo pravedno i smatrala sam ponekad da je zajeb biti žena, ali onda sam putem shvatila da je sve samo stvar percepcije.
Kraj je novi početak, a novi početak može biti i često je, najljepše što ti se do tad dogodilo.
I on s vremenom može postati kraj, ali samo zato što je vrijeme za nešto još ljepše, još bolje, nešto što istinski sjaji.
Stoga mila moja, ne boj se one koji ti kradu svjetlo odgurnuti od sebe, pa makar to značilo da će ih progutati njihov vlastiti mrak. Ne boj se sjajiti, ne boj se krenuti iznova, ne boj se birati sebe.
Biraj ljubav tako što biraš sebe
I ne boj se voljeti.
Jer ljubav liječi.
Liječi duboko.
Prodire u sve pore duha i popunjava ih nadom u bolje sutra i osjećajem lakoće i mira u grudima.
Ne boj se režći zbogom, svemu što nije bilo ljubav. I ne boj se izviknuti glasno i jasno DA pravoj emociji kada je vidiš i osjetiš u nekome. Kada je susretneš u nekom nježnom pogledu i kada je prepoznaš u nekoj nježnoj, iskrenoj gesti.
Jer svaki put kad od sebe odgurneš sve ono što te nije ispunjavalo, nije grijalo, nije podržavalo i nije voljelo, stvaraš prostor za nešto bolje.
Za nekog boljeg.
A ti, kao prelijepa, zlaćana zvjezdica što mnogima obasjava njihovo nebo, zaslužuješ nekog tko će svom silinom, žarom i iskrenom željom obasjavati tvoje.
Mi žene smo dijamanti, a naša je najveća mana to što tako često zaboravljamo koliko vrijedimo.
Zato mila moja, sjaji, ali sjaji onima koji zaslužuju tvoj sjaj!
Ostalima budi kao zvijezda repatica – proleti im, i neka za tobom čeznu, jer često su sami krivi što si ih mimoišla.
S ljubavlju,
M.
Kako biti žena sa stavom, prepoznati toksične obrasce ponašanja, vlastite nesigurnosti i izgraditi zdrave temelje vlastite ličnosti, opisala sam u svojim knjigama – Duologiji Beskraj: Tama i Svjetlo. Ove knjige i milijuni savjeta u njima pisanih iz osobnog iskustva, dat će ti odgovore na pitanja kako više nikad ne završiti u nekoj ljubavnoj zavrzlami.
Prijave za individualni coaching na temu odnosa putem maila [email protected] a detalji o coachingu, temama i cijenama putem weba marijaklasicek.com. Trenutno aktualne seminare i izazove pogledaj na lionmedia.hr
Poduzetnica, kolumnistica, glazbenica, autorica Duologije Beskraj, hit knjiga o odnosima i samorazvoju, relationship coach te pokretačica i glavna urednica portala Amazonke.com.
Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.
Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂
Detalji o mom radu i upiti za coaching na marijaklasicek.com
