Nije dobro…

Nije dobro!
Živimo u vremenu u kojem se premalo smije. No, zato se puno posmjehuje. Premalo se volimo. A previše se mrzimo. Premalo slušamo druge, previše prevrćemo ocima. Premalo se dajemo. Previše očekujemo.

Nije dobro!

Ne vidimo lijepe stvari, a jedva čekamo proširiti sve loše. Jer mislimo kako se ništa ne može nama dogoditi. Puni smo predrasuda. Prema svima. Sve manje cijenimo one koji nas vole, one koji su uz nas. Premalo cijenimo ljubav i prijateljstva. Zaboravljamo njegovati odnose sa bližima, a ne zaboravljamo moliti pomoć kada ih trebamo. Tčimo za novcem, a bježimo od osjećaja. Grlimo se samo na rastancima. Volimo se samo na neke datume. Suosjećamo samo na sprovodima.

Nije dobro!

Nismo zahvalni na stvarima koje imamo. Ni na slobodi. A koliki bi htjeli biti na našem mjestu, dok mi zavidimo svima “sretnijim” od nas. Ovo je vrijeme nikada jeftinijih ljudi, a većih cijena. Kako ce onda biti dobro? Sve nam smeta. Nitko nam nije dovoljno dobar, a od svega mu znaš ime. Lakše je osuditi nego upoznati. Lakše je ignorirati nego pomoći. Svijete propadaš!

Neki baner

Nije dobro!

Djeca su materijalizirana, odrasli su zaboravili smijati se. I živjeti.

Nije dobro!

Sve je manje sretnih lica, sve je više maski. Sve manje pričamo. Sve više se otuđujemo. Svima nalazimo mane i upiremo prstima. Skupa smo samo kada nas pogodi neki događaj, pa je red da se nacrtamo, jer šta će ljudi reći.

Nije dobro!

I u sportu se mrzimo. Umjetnici su nam “čudni” jer ne izgledaju kao mi. Siromašne ne želimo gledati. Bogatijima zavidimo. I onda se čudimo kada se dogodi nešto. I pitamo Boga gdje je. Tu je! Ali smo okupirani sranjima. Onim tekućim, nebitnim. Ne vidimo ništa osim sebe.

Nije dobro!

Zaboravili smo živjeti. Smijati se. Ljubiti. Zabavljati se sa najbližima. Jer život prolazi u sitnicama, a ne u trgovačkim centrima. Jer naljepše stvari su besplatne. I ne mogu se kupiti novcem.

Ne možemo tako dalje!

Josipa Milas

Neki baner