Nikola!
Prošao je dan (koji je trebao biti najsretniji). Umjesto u vjenčanici pojavila sam na aerodromu s kartom za daleki grad. Prošlo je već neko vrijeme i moj odlazak. Dugo već sam ti htjela poslati pismo i razloge zašto
se onaj dan nisam pojavila. Jako malo me je dijelilo da se ipak pojavim jer sam te ludo voljela. Iako bi tad zgazila ponos i ženu u sebi.
Odlučila sam otići bez riječi, jer kad bi gledale te tvoje najljepše crne oči, ne bi imala snage otići. Sve se činilo savršeno u našoj vezi.Izgledao si kao da me voliš, kao da ti je stalo. Izgledao si kao netko čija žena želim biti dok nas smrt ne rastavi. Ja ludo zaljubljena. I ti. Muškarac mog života. Par dana prije našeg nesuđenoga vjenčanja dobila sam poruku. Bila je to ona. Rekla mi je kako je voliš i da te usrećuje, dok te ja pravim nervoznim i do neba ti dosađujem. Rekla je da si u uredu 15 sati samo da me manje slušaš i da zabavu tražiš u njoj. Naša veza ti je postala monotona i više te ne privlačim. Pročitala sam tvoje poruke u kojoj joj govoriš da je najljepše biti sam. Dok joj pišeš da je voliš i da je želiš.
Slomio si me.
Nikola slomio si me, kao nitko do sada u mojih 24 god i kao sto nitko neće nikada. Počela sam te mrziti i htjela sam osvetu, iako dio mene ti je želio sve oprostiti. Da budalo, bila sam spremna i oprostiti baš sve. Kako glupo! Glumila sam do vjenčanja i nadala se da je sve laž. Nisam htjela priznatu istinu i tu noć uoči vjenčanja kad sam te vidjela onako pijanog kako govoriš prijatelju da nisi siguran…
Odlučila sam da je kraj.Pokupila sam stvari i otišla.
Ispao si jebena žrtva. Nadam se da si sad sretan. Tako je bilo blizu, a tako daleko. Ti i ja kao nebo i zemlja. Sve je otišlo k vragu.
Nadanja i ljubav postale su prazne strane našega života.
Kako se uopće voli, pitala sam se satim!? Što nije bilo u redu? Pravdanje ti više ništa ne znači, ne vjerujem ti ni riječ. Postala sam hladna, nesigurna i opterećena glupostima. Postala sam sama sebi loša. Tražila nemoguće, tražila odgovore. Sada i tako više nije važno ništa.
Eh Nikola samo ti želim reći da budeš sretan, i da se ne okrećeš u prošlost. Ono što je bilo tamo, neka tamo ostane. Ako se ikada sretnemo ne pozdravljaj me, ne gledaj me. Tako je najbolje,tako je sigurnije.
Nije nam bilo suđeno.
Ne moraš niti odgovoriti ništa, niti se javiti. Znam da si me tražio. ali uzalud ti je. U meni je praznina. Nema više tuge ni bijesa. Ništa. Sve je to samo dio prošlosti koji će postati zaborav.
Čuvaj se i sretno.
Elena!
Josipa & Josipa
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
