Mare dosta inzistira da prestanem biti cvilidreta i više se družim s normalnim ljudima. Pa je tako došla na ideju da kao ekipa radimo zajedno. Tako su krenuli kolektivni sastanci, kave i druženja… Na prvu sam kliknuo s Dorom, jer je vesela i direktna i prihvatio sam njen poziv da kuhamo zajedno. Iskreno sve to mi je moram priznati sada i dobar bijeg od mene samog.
Iz kulinarske perspektive Dora vam je već prenijela dojmove, kao i recept… one i oni među vama koji nisu još skužili sve njene praktične savjete i domišljate recepte, mogu baciti oko na naše vikend druženje ovdje – Dora i Marin kuhaju zajedno 🙂 a sigurno vam neće biti na odmet da malo proučite i ostale njene tekstove. Žena zna – znanje.
Moram priznati da mi je kuhanje s osobom koju sam tek počeo upoznavati bilo vrlo zanimljivo iskustvo. I svidjelo mi se što me nije ispitivala apsolutno ništa o mom privatnom životu – što je zbilja rijetkost. Dora – hvala ti!
Kuharice su inače dosta osjetljive po pitanju svog posuđa, začina i svog reda, jer su naučene da su stvari na određenim policama, ali Dora nije bila toliko opasna po tom pitanju. Mislim da joj se čak i svidjelo što sam se u njenoj kuhinji osjećao kao doma. Pričali smo viceve, malo tračali Mare… ne puno, onako malo. Malo sam čak i otišao u neke svoje filozofske sfere ali me Dora brzo vratila u stvarnost.
Nekad dobro dođe odmak od fantaziranja ali i od surove stvarnosti. Sama činjenica da te netko može onako prodrmati s dvije, tri direktne rečenice, vratila me, kako ono znaju reći – ravno u sedlo.
Nisam preko noći prebolio Nju, ali shvatio sam da van okvira mojeg svijeta postoje tuđi svjetovi koji su zanimljivi i s puno aroma. Postoje ljudi koji vole izazove i znaju se nositi sa svojim problemima.
Ni Dori na prvu nije bilo jasno što Mare zapravo hoće od nas, kakve su to kombinacije zajedničkog rada, ali kako smo se počeli grupirati, međusobno povezivati, otkrivali smo da smo svi na neku ruku zanimljiva ekipa entuzijasta, koji se daju u potpunosti i imaju mnogo zajedničkog.
Od pjesnika i ljubitelja fotografije, do šminkera i totalno family orijentiranih ljudi, našli smo se tu i mi koji volimo kuhati. Pa rekoh Dori: “okej, ajmo probati”. Po kuhinji se donekle snalazim, pa sam pomislio da se ipak neće desiti totalni kaos… ali ako budem morao nekog fotkati ili pisati zadane teme, onda ću se propucat.
Mare je ipak dovoljno razumna pa nas je pustila da si sami više, manje biramo s kime ćemo raditi. I tako sam se prošlog vikenda uputio put Samobora. Dora me dočekala vesela i već s vrata viknula: “Jesi me teško našao?”
Dok sam izlazio iz auta i vukao neke sitnice koje sam kupio, učinila mi se još simpatičnijom, zbog toga što mi je u detalje, baš po receptu navela točne upute kako da dođem do njene kuće.
Na ulazu smo se izgrlili kao već stari prijatelji, a njen micek pleo mi se oko nogu, želeći vidjeti koji to uzurpator ulazi u njegov prostor.
Pustili smo mjuzu, popili kavicu, probao sam odlične keksiće za koje tuntlo nisam uzeo recept i onda smo spontano krenuli kuhati. Nije mi se to činilo kao posao ni kao tlaka. Bilo je puno smijeha i puno različitih razmišljanja s istim zaključcima. Shvatio sam da sam u svoje 33 godine mnogo toga propustio.
Da pojasnim. Zatvorio sam se u neke okvire dok sam zapravo mislio da sam dosta otvorenog uma. Uvijek sam prihvaćao različite ljude i različita stajališta, ali ne mogu reći da sam im davao puno prostora u svom svijetu.
A moj svijet svodi se većinu vremena na ured, papire i glavobolju. Na rijetke vesele ljude koji ti dođu kao osvježenje, pa pomisliš da su na drogama jer su uvijek puni ideja.
Ali nisu, jednostavno žive i upijaju život drugačije nego ja. Takva je i ekipa iz redakcije. Mnogo umova, različitih vizija, želja, stavova, koji se nekako elegantno nadopunjavaju i stapaju u ovo što smo do sad stvorili. Utočište za obične ljude poput nas,koji jednostavno žele čitati nešto pisano njima i ali ne samo zbog njih. Jer ruku na srce, pišemo mi i zbog sebe. Sve ovo nas na neki način i liječi i ispunjava.
Tako je bilo i s kuhanjem kod Dore… što smo od sad odlučili raditi na tjednoj bazi. Ne zato što nam je to “zadatak”, već zato što je to gušt, baš kao što je gušt sjesti i popiti pivu nakon posla.
Nema ništa loše u tome, da pustiš u svoj svijet nekog tko je potpuno drugačiji od tebe – na prvu. Jer zapravo na drugu skužiš da sve ono što vas čini različitima, je ono što vas povezuje i tako se rađaju najljepša prijateljstva.
Konačno malo pozitivan…
Marin
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
