O Bond serijalu, reciklaži, miješanju svega i svačega i kako je Spectre zapravo samo gledljiv film?

Prije nego nas sljedeće godine počaste novim Bondom, službenog naziva Bond25, iskoristio sam priliku prisjetiti se kako je do sad izgledala povijest ovog serijala ali i bacio fokus na poslejdnjeg Bonda iz 2015 – e, Spectre.

Huh kako ono ide sjećanje na gledanje ovog filma?

Scena:

Činilo mi se tad, da je sve što je trebalo da me izvuče iz prijevremene mirovine bio loš Bond film. I baš sam uživao u neradu, priznajem vam iskreno, bez ikakvih problema, bez misli o tome što pisati, kako pisati i koliko toga napisati – prava idila. I onda sam otišao u kino jer, čista slučajnost, gledao sam sve Craigove Bondove u kinu, pa sam onda sjeo i zapisao ponešto i nekako mi se posao učinio nedovršenim ako istu stvar ne napravim i za Spectre. Odmah potom je bilo pitanje što točno napisati? Da je kriminalno loš i da zahtjevam povrat uloženih sredstava?

Neki baner

To je ipak malo pretjerano jer to je ipak James Bond, čak su i najlošiji filmovi gledljivi i zabavni, ali to što ga stavljam u koš zajedno s riječima loš i gledljiv nikako nije dobra stvar.

Naime, ja sam bio veliki antpi-protivnik toga da Craig zaigra visokog i crnokosog tajnog agenta koji ima odličan izbor za žene, aute i pića (odnosno jedno, ali ga naručuje sa stilom) i kad sam pogledao Casino Royale, prvi sam priznao da sam pogriješio. Ne sudi knjigu prema koricama i tako te pokajničke priče.

Kada je Skyfall izašao, pa, to je bio film, drugačiji Bond film, da budem točan i politički korektan, i kad su krenule glasine (pa onda provjerene informacije) kako se Sam Mendes vraća iza kamere, svi glavni glumci ispred iste, onda je to počelo zvučati jako dobro. Mendes je čak izjavio kako još uvijek nije završio s Bondom jer ima dosta toga za reći. Pa, šteta što je sve to već rečeno – u drugim Bond filmovima.

O Bond serijalu, reciklaži, miješanju svega i svačega i kako je Spectre zapravo samo gledljiv film?

Spectre 2015

Idemo nekim redom, već kad sam izašao iz mirovine, (pomislio sam tad, pišući prvi osvrt za Spectre) da si malo dam oduška. Sve je započelo s najavama. Kad se Zrno Utjehe pokazalo kao zabavnim (do neke mjere) filmom, ali smušenim do bola, producenti su rekli da će krenuti drugim smjerom i zaboraviti na globalne urote i slične pizdarije. Pa su snimili Skyfall.

Čak su i najveći skeptici morali priznati da sve to zajedno jako dobro izgledalo, ali i da je priča odmah bila bolja čim se iza nje nisu vukli nedorečeni repovi iz prijašnjih nastavaka. Što se sljedeće dogodilo? Dobili smo film koji doslovno (na silu) povezuje sve dijelove Craigove Bond ere, stvara poveznice tamo gdje ih nema, a uz to, ovo je najbolji dio, iz debele, prašnjave i s razlogom zaboravljene prošlosti izvlači negativca koji je, kao, obilježio Bond serijal. Pa su valjda vjerovali da oni to mogu modernizirati i isprači priču nekoj novoj generaciji?

I već tu dolazimo do nekih teških problema.

Gledano povijesno, Ernst Stavro Blofeld je tek ime, a samog lika je glumilo valjda pet različitih glumaca i svi su oni od njega napravili jednostavno zabavnu karikaturu. Jedina dva slučaja gdje se on istaknuo kao neka bitna karika za dobru (bolju) priču je onda kad ga je igrao Telly Savalas i Donald Pleasance. Prvi je od njega napravio zanimljivog negativca, karizmatičnog (ipak je to bio Kojak) dok je drugi bio još jedna u dugom nizu karikatura. I, čini se, sadašnjoj ekipi je Pleasance bio drag jer su čak i novom Blofeldu napravili ožiljak preko oka kakav je ovaj imao (a isti je imao i Mads Mikaelsen u Casinu Royale – stavljaju ga valjda zato što je fora).

Blofeld nije uopće ozbiljan negativac, on je opasan koliko i Gargamel, te već u prvoj sekundi kad ga vidite znate da će Bond to odraditi s lakoćom, držeći votka martini u jednoj ruci, a zanosnu crnku u drugoj. A izvuči Blofelda iz prastare prošlosti je ujedno i nostagičarski đir koji, čini se, vlada filmovima. Nostalgija je fora jer je u prošlosti, a Blofeld predstavlja sve ono neozbiljno i zajebantski u Bondovima., što u novom, ozbiljnijem smjeru, nikako ne pristaje Promašaj prvi, reklo bi se.

U ovom nastavku Bond ponovo radi na svoju ruku (iznenađenje, iznenađenje) i nakon što napravi cirkus u Meksiku, njegov novi šef starog imena ga pošalje na dugački odmor. Naravno, našem junaku nije ni na kraj pameti odmarati, pa počinje pratiti tragove koji ga odvode do ulaznih vrata najmoćnije zločinačke ikad smišljene za veliki ekran.

Na tom putu posjećuje stare neprijatelje, ševi zgodne udovice, diže sranja u zrak i vozi se nedopuštenom brzinom, jednom rječju – klasika. Problem je u tome što je ta klasika poprilično nerazrađena. Ovaj Bond pati od onoga što se popularno zove – oči veće od želudca.

Skyfall je išao jednim direktnijim, prizemnijim putem i napravio, iznenađujuće, čuda. I bio odmah prozvan da to nije Bond film, nebitno, ali je napravio posao i to iznenađujuće dobro, počevši od akcijskih scena, pa do spuštanja u neku realnost.

Spectre radi upravo suprotno.

Već vas naslovna pjesma (koja je, usputno rečeno – loša – ritam dobar, ali onaj muški/ženski glas jednostavno ubija dojam) upozorava da će nas čekati priča koja će povezati sve živo i neživo. Tako nam se vraća i Mr. White. O, da, lik kojeg smo voljeli mrziti u Zrnu Utjehe i koji je Bondu ubio ljubav života iznenada postaje neka vrsta pozitivca – i Bond mu pomaže umjesto da mu smjesti dva komada u potiljak.

Ali, možda je to zbog kćeri. O, da. Mr. White ima (prigodno) plavog komada od kćeri i Bond joj odluči pomoći, iz dobrote vlastitog srca. Te poveznice s Casino Royalom i Skyfallom su nategnute i jednostavno bezveznjikave jer velika teorija urote ne funkcionira, jednostavno ne. Posebice zato što se velika zla organizacija svodi na Blofelda i glomaznog Dave Bautistu.

Dave, ta gromada od čovjeka, je samouvjereno najavljivala kako će raja zaboraviti na Odjoba iz Goldfingera čim ga bude vidjela, no, kako stvari stoje s ovim filmom, sve je ostalo na najavi. Bautista ima jedno ubojstvo u filmu (i to neko traljavo, iskreno) da bi se pojavio u još par scena i onda poginuo valjda najglupoljom smrću još tamo od Banea u Batmanu. Ne samo to već je tučnjava između njega i Bonda jako slična onoj koju Bond ima u vlaku u Iz Rusije s Ljubavlju. I tu sličnosti ne prestaju.

Osim Blofelda, tu je i famozna uvodna Bond scena gdje se mlati u helikopteru, pa kojeg potom preuzme, a to u jasno sjećanje zove Samo za tvoje oči, otvaranje, gdje se, zanimljivo, Blofeld pojavio u zadnjem filmu. Mexico City? Dozvola za ubojstvo. Tanger? Dah Smrti. Vidite uzorak? Ponavljanje, ili jednostavno korištenje iste šeme, samo nabildanije da bude prikladno modernoj publici.

O Bond serijalu, reciklaži, miješanju svega i svačega i kako je Spectre zapravo samo gledljiv film?

No, reciklaža u Bond filmovima nije neka posebna novina, oni su nastali na filozofiji ako radi, ne popravljaj, pa smo zato bili svjedocima bezbroj uzdaha ‘Oh, James’ ili megalomanskih negativaca koji žele vladati svijetom, no u svemu tome smo dobili ipak nešto, iskorištene glavne glumce, ili cast općenito, što se u Spectri, kao još jedan minus, nije dogodilo.

Neki baner

Postava

Telly Savalas je moj osobni favorit (bio) u ulozi Blofelda. Lik barem nema prokletu perzijsku mačku koju miluje i govori o dominaciji svijeta. Christoph Waltz je ovdje u cijelosti neiskorišten. On je tek neki tamo lik koji, eto, ima veze sa starim Bondovima. Vidimo ga, znamo ga, i to je to, ni dašak neke kreativnosti u njegovoj izvedbi.

Monica Belluci ima tri scene u filmu. Da ponovim – tri scene. I u sve tri glumi kao da joj je netko iz Marc Dorcel produkcije rekao da je ona napaljena udovica, ‘ponašaj se kao jedna.’ The End. Pretpostavljam da je bilo previše rizično spojiti Bonda s jednom iskusnom i zrelom ženom.

Jer onda bi publika ostala prikraćena za još jeno mladoliko lijepo lice kao ono od Leae Seydoux. Ne znam točno u čemu je stvar s njom, ali njezina izvedba ne uvjerava nikoga u ništa. Čak mi je Denise Richards bila uvjerljivija kao nuklearni fizičar (i to nije zajebancija – uistinu jest glumila nuklearnog fizičara) Lea hoda kroz film s jednim te istim izrazom lica, čak i kad joj život visi u koncu, pa mogu reći da je, valjda, ljepota bila odlučujući faktor pri odabiru.

O Bond serijalu, reciklaži, miješanju svega i svačega i kako je Spectre zapravo samo gledljiv film?
Leae Seydoux

No, da ne budem baš toliko zloban, nitko u filmu nije nešto posebno iskorišten. Ralph Fiennes, inače glumčina koja je od novog M mogla napraviti čuda, stoji u pozadini, Naomie Harris, strašno zanimljiva nova Moneypenny , isto tako neiskorištena (slutite li obrazac po kojemu ovo ide?) Bautista? Ista stvar.

Novi Q je od cool štrebera koji je mogao parirati Bondu postao je neka vrsta smotanog škomljana koji jamra oko hipteke i dvije mačke. Ok, likovi su… loše postavljeni, idemo malo na samu akciju. Pozitivna stvar, Spectra ima više akcije od Skyfalla. Ali da li je ba dobra, ne, nije. Ostavlja, kao i sve ostalo, pomalo ravnodušnim. O, imamo mi lijepe lokacije, imamo i eksplozije, imamo i Bonda koji vjernim Walterom skida helikopter u letu (već sam naručio jedan – zaustavit će tenk, garantirano) i imamo najveću eksploziju zabilježenu na velikom ekranu. Šteta što traje cijele tri sekunde i izgleda kao da su u zrak digli kuće od šperploče, što su ustvari i napravili. Ken Adam, žalimo za tobom, ti si barem znao napraviti vizualnu poslasticu od tih negativčevih jazbina i onda ih poštno dignuti u zrak. Što nas dovodi nekako do završnice i nekog konačnog zaključka.

Isplati li se ovo gledati? Svakako. Mislim, to je Bond film, svaki od njih se može gledati, pa tako i Spectra. Film kao takav ima sve sastojke koje film čine Bond filmom, ima lokacije, ima akcije, ali problem je u tome što je to kao vrhunsko jelo – koje se ohladilo. Možete ga vi podgrijati i pronaći u njmu užitak, ali to ne mjenja činjenicu da je to i dalje tek podgrijano jelo.

I sad čekamo što će nam sljedeće godine donijeti Bond25.

Izvor: Deckardov kutak/ Obrada APortal

Bonus, ako vas s obzirom na to da je prvi Bond lansiran sada već zaista davne 1962, lagano pere nostalgija, onda bacite oko na službenu Bond stranicu i prisjetite se tko ga je sve, kad i u kojem filmu utjelovio. – The Bonds

Donosimo i trailer za Bond25:

Neki baner