Oprosti, ali prekidamo

Valentinovo je. Onaj dan u godini koji predstavlja sve samo ne ljubav. Onaj dan u godini kad se ljubav mjeri kroz bukete cvijeća, čokolade, skupe večere i skupa vina. Ali ovo nije još jedan tekst o Valentinovu.

Ljubav poprima razne oblike

Ovaj je o ljubavi, a ona poprima razne oblike. Ljubav može biti između muškarca i žene, muškarca i muškarca, žene i žene, svakom svoje. Ona može biti u obliku veze, braka, prijateljstva, krvne veze… Može biti platonska, može biti strastvena, može biti tragična, može biti puna strahopoštovanja. Može biti prema drugima, može biti prema hobiju, prema poslu, prema prirodi, prema knjigama ili filmovima. A može biti i prema sebi.

Ova prema sebi je najzeznutija jer od nje sve počinje, a kao da uvijek dođe na kraju. Kao da se uvijek želimo prvo pobrinuti za sve ostale ljubavi pa tek onda za nju. Zapravo, čini mi se da mislimo da će ona automatski doći ako će nas drugi voljeti, ali badava nas drugi vole kad ta ljubav ne može doprijeti do nas. Put je zakrčen krivim ljudima i krivim odlukama koje lebde oko nas i ne daju drugima da prođu.

Ne daju ni nama da se vidimo, zaista vidimo u svom punom sjaju, da se zavolimo, shvatimo da smo već savršeni i da smo vrijedni samo onog što je najbolje po nas i našu dušu.

Zato je vrijeme da raskrčimo taj put i kažemo:

Neki baner

Oprosti, ali prekidamo

Ti, uz kojeg se osjećam kao da hodam po iglama. S kojim moram paziti na svaku riječ jer ćeš nešto možda krivo shvatiti i od muhe napraviti slona. Ti pored kog ja ne mogu biti ja kakva jesam… Da, ti, oprosti, ali prekidamo.

Ti, koji si uz mene samo kad ti nešto treba. Ti koji uvijek imaš neke probleme i očekuješ da ih svi slušamo, ali te nikad nema kad treba slušati nas ostale. Ti koji sebično uzimaš, a ne daješ ništa zauzvrat… Oprosti, ali prekidamo.

Ti, uz kojeg se osjećam kao da sam stalno nešto dužna. Ti koji pomažeš samo da bi mi kasnije to mogao nabijati na nos. Ne treba takva pomoć ni meni ni bilo kome drugome pa zato… Oprosti, ali prekidamo.

Ti, koji iskaljuješ svoje komplekse na meni, ti kojem nikad nisam po mjeri… Kojem sam uvijek preglasna ili pretiha, predebela ili premršava, prejaka ili preslaba, i previše i premalo ambiciozna, kojem uvijek sanjam i previše i premalo, kojem se uvijek odijevam, češljam i šminkam krivo, uvijek i premalo i previše. Oprosti, ali prekidamo. I meni je takav odnos previše. I premalo.

Ti, koji me uvijek imaš potrebu umanjiti da bi sebe uzdigao. Ti koji misliš da ćeš sijati više ako ugasiš sjaj u meni. Ti zbog kojeg sam već posustala i barem na trenutak pomislila da zaista nema sjaja u meni. Oprosti, ali prekidamo. Ne želim više nikad sumnjati u sebe, pogotovo ne zbog tebe.

Ti, koji si slatkorječiv, ali škrt na djelima. Ti od kojeg samo pusta obećanja imam, ti koji si mi tisuću puta dao nadu i onda je pretvorio u prah i još jedno razočaranje. Ti koji si dobar samo kad sam ti okrenuta licem, a onda je druga priča kad okrenem leđa.. Oprosti, ali prekidamo.

Ovo bi trebao biti dan ljubavi pa zato… Biram ljubav.

A ljubav nije ljubav ako se, bilo da s drugima ili sami sa sobom, osjećamo manje vrijednima, nedovoljno dobrima i kao da ne zaslužujemo sreću.

Ljubav ne ograničava, nemojmo ni mi sami sebe ograničavati pod izlikom ljubavi.

Neki baner