Poznaješ li ideološku i povijesnu osnovu ovog praznika?
Da, 8. ožujka navikle smo na cvijeće, pažnju i iskazivanje poštovanja – osobito od pripadnika suprotnog spola. Sve je to lijepo. Ali. Podsjetnik – svaki dan smo žene i svaki dan zaslužujemo poštovanje.
Međunarodni dan žena započeo je još u 19. stoljeću kad su tekstilne radnice u New Yorku protestirale zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća. Godinama kasnije, na isti dan, 15 000 žena marširalo je kroz New York tražeći, između ostalog, i pravo glasa. 1910. godine prvi je put ustanovljen Međunarodni dan žena na konferenciji u Kopenhagenu na prijedlog Clare Zetkin.
Polako počinju ga usvajati sve države. Žene u Europi početkom 1. svjetskog rata održale su i demonstracije za mir 8. ožujka. Uloga žene u društvu oduvijek bila je od goleme važnosti. A, istovremeno, toliko je umanjivana i dan danas.
Kako danas obilježavamo Dan žena?
Pa, evo. Ne znam. Naletila sam na objavu jedne lokalne televizijske kuće da policijska postaja grada Zaprešića provodi preventivnu akciju Žene u prometu. Žene koje poštuju prometne propise bit će prigodno nagrađene od strane predstavnika lokalne samouprave i policije. Pisalo je. Dakle, Policijska postaja i lokalna samouprava grada nagradit će sve žene koje poštuju prometne zakone. Sa čime? Sjedi, pet?
Čitala sam nekoliko puta da se uvjerim da dobro vidim i da se ne radi o nekoj neslanoj pošalici. Ali, ne. To je true story.
Takva humoristična preventivna akcija, dakako, nije utemeljena na statističkim činjenicama. Koliko znam, sudionici u prometnim nesrećama su u većem broju muškarci, a ne žene.
Sve i da nije tako, zar nisu u autoškolama većinom muškarci instruktori? I rest my case.
Dakle, očigledno je kako ovo društvo i određeno naseljeno područje, koje ima status grada, pliva komforno u spolnoj nejednakosti. I razumijem ja sve stereotipe i šale o ženama i muškarcima, samo ove o muškarcima nitko ne provodi u javne akcije i ne vidim da ih javno provode predstavnici samouprava gradova?
Žene, žalosno je to
Najžalosnije od svega je što je ženama to normalno. Ne samo spomenuta akcija, nego čitav niz nejednakosti koje počivaju na malograđanskom šovinizmu. Ili im nije baš normalno, ali ne zamaraju se previše. Ne razmišljaju o tome. Ili ne žele. Okreću glavu od tog. Prihvaćaju to uz pasivnost kao opravdanje da imaju važnijeg posla.
Ne znam gdje bismo mi bile danas da su žene u 19. stoljeću okrenule glavu od svega što ih je snašlo. A, danas. Policijska postaja grada i predstavnici lokalne samouprave smišljaju posprdne preventivne akcije za žene u prometu. A, žene? Ima ih kojima se ta objava sviđa. Stisnule su lajk. Ima ih kojima je to humoristično.
Meni evo nije. Jer ne radi se u našem društvu samo o toj diskriminatornoj tematici, nažalost. Primjerice, eto ni aktualni prijedlog zakona o spolnom uznemiravanju nije prošao u Saboru. A gdje su sve ostale nejednakosti protiv kojih su se borile još u 19. stoljeću, a koje i danas postoje.
Unatoč tome, i dalje ima žena koje jedva čekaju ovakav neki praznik da skupljaju mrvice pažnje od suprotnog spola. Kako bi se osjećale zamijećeno? Voljeno? Vrijedno? Važno? Just don’t. Please. Podrazumijevaj pažnju i poštovanje. Svaki. Dan. Svaki. I ne podržavaj šovinizam. Nikad. Ikad. Nikad.
Kako onda obilježiti 8. ožujak?
Otpor u ženama vole nazivati agresivnošću. Dok u muškarcima otpor detektiraju kao snagu. Nažalost, vrijeme u kojem živimo ne dozvoljava neke moćnije prosvjede (u nadi da bi ih bilo) ni njihovu agresivnost.
Stoga, ove godine obilježimo 8. ožujak odmorom.
Uloga žena u ovom društvu neprocjenjiva je. Kućanice. Prodavačice. Medicinske sestre. Liječnice. Učiteljice. Čistačice. Sve radnice. Kakvi bi bili ovi mjeseci da nije bilo Vašeg rada?
Odmorite. Dignite sve četiri u zrak. A možete i srednji prst. U ime nejednakih plaća i ostalih nejednakosti s kojima bismo se morale nositi. Dignite sve četiri u zrak jer ovo nije kratkotrajna borba. Dignite srednji prst u zrak izmišljenim i posprdnim stereptipima.
I za svaki put kad ste bile suočene sa seksizmom i šovinizmom. U ime svih žena koje su prije nas pogurale društvo naprijed i dale nam pravo glasa. Dignite srednji prst ispred svakog tko Vas ne poštuje na dan današnji i svaki budući dan. I najvažnije, odmorite.
Volim se predstaviti kao ljudsko biće. Bez sve one buke koje dodajemo u opis profila. Uvelike živim po osjećaju, često izbjegavajući što se mora. Uvijek biram surovu suštinu ispred filtrirane vanjštine. Stvari s kojima gubimo pojam o vremenu, bitne su. Za mene je to pisanje. Jer na kraju dana, život je ono o čemu piše poezija, pjevaju pjesme i pričaju priče…
