Ovo su zadatci za 2 razred osnovne škole. Znate li ih riješiti? Zašto klinci iz godine u godinu imaju sve teži obrazovni program?

Drugi razred osnovne škole. Sat hrvatskog, još uvijek se borimo dok čitamo ali učiteljica je uporna, svaki dan, svi iz razreda moramo pročitati barem dvije rečenice. Počinjemo pjesmice učiti napamet, a učiteljica smatra da iako smo napredan razred još uvijek trebamo kao tako malecni, s jedva osam godina, dobivati opisne ocjene. Međutim ne, učimo puno previše svega i rastemo. Još uvijek nam je svijet čaroban, s učiteljicom smo puno u prirodi i učimo kroz igru…

Četvrt stoljeća kasnije, palim Fejs i imam što vidjeti. Draga kolegica po peru, koja piše zanimljive statuse na svojoj stranici “Mala kme osvaja svijet” objavljuje post:

“Na portalima su uvijek hit oni kvizovi ‘Djeca ove zadatke znaju rijesiti u 2. osnovne, znate li vi?’ Pa, ovo su zadaci iz informatike za 2. razred osnovne škole. Ajde njih riješite ako ste face 😁Ozbiljno, ako riješite ovaj s labudovima i ovaj sa voćem, javite, i mene zanima rezultat. A i moju Malu Kme, ipak je to njena knjiga i gradivo koje Ministarstvo očekuje od nje da zna i razumije. S 8 godina. OSAM. GODINA. Pa kako čovjek ne bi volio online nastavu? (Da odmah doskočim potencijalnim kritikama – nemojte mi po učiteljima i učiteljicama, nije ovo do njih nego do onih iznad. Fala, molim ❤)”

Bilo je svakakvih komentara, od onih nadobudnih koji su s 25+ zaključili kako je to zapravo jednostavno – NJIMA. Do onih zgroženih koji su i sami uzeli šalicu kave pa se pozabavili rješavanjem zadataka. Neki su čak išli napominjati da je to izborni predmet do petog razreda, no ako je tako, opravdano su neki roditelji postavili pitanje zašto se u petom onda ne uči od početka, nego se gradivo samo nastavlja?

Puno pitanja, puno nelogičnosti, odgovora od nikud.

Neki baner

Djeci ne damo da budu djeca

Stavljam se u kožu djeteta od 8 godina koje se ionako prvi put susreće s nekim pojmovima i koliko se od njega zapravo zahtjeva ne samo čitko pisanje, čitanje s razumijevanjem i bez da zamuca, pa sve do logičkog razmišljanja, koje iskreno možemo očekivati tek od nekoliko generacija starije djece.

Ali ne, ovo je informatika za 2 razred. Zadatci se baziraju na matematici i logici, s pretpostavkom da si u glavi znaš predočiti nepoznanicu x i složiti kako su neki komentatori nadobudno napisali “jednostavnu” računicu.

Postavlja se pitanje, jesmo li u svojoj potrebi da djecu obrazujemo, s uma uspjeli potisnuti jasnu činjenicu da su to ipak mala djeca i da su preopterećena? I, gdje je granica iza koje djeci ne dajemo prostor da budu djeca i da u toj najranjivijoj dobi uživaju?

S druge strane, je li opravdano očekivati da će se gradivo prilagoditi online nastavi, kad već djeca nisu u mogućnosti s učiteljima proći kroz gradivo na tradicionalni i razumljivi način?

Zašto se u jeku korona krize, kada se većinu vremena kroz akademsku godinu, nastava održava online, nitko nije sjetio da bi se ionako prezahtjevan program trebao prilagoditi novim potrebama kako učenika tako i naravno učitelja?

Sav teret sustava pada na učitelje i roditelje

Zašto se ne preuzima odgovornost od onih koji na to mogu utjecati i problematiku regulirati, već se sav presing stavlja na učitelje i roditelje?

Foto: Facebook

Odjednom je učitelj preopterećen pokušajima da sam prilagodi program i kako tako održi nastavu na daljinu, a roditelj preuzima ulogu učitelja i pokušava s djetetom prolaziti kroz gradivo temeljito i učinkovito. Je li to u redu?

Ili to trenutno nije bitno, jer smo kao i uvijek fokusirani na preveliku hrpu totalnih nebuloza koji svakodnevno iz svih mogućih medija iskaču kao iz paštete? I zašto se medijski prostor uporno daje osuđenim kriminalcima s upitnim stavovima, starletama i njihovim ispadima a našoj djeci i realnim problemima s kojima se nose, ne?

Na kraju, znate li vi dragi čitatelji riješiti ovo bez da se malo ne preznojite?

Neki baner