Piši…

Piši, neka boli! Piši, da ne boli! Piši kao da ti život o tome ovisi. Tako bukvalno i jeste, priznaj si. Ti nisi ti kad ne pišeš. Tada kao da ni ne dišeš. Pisanje kao disanje.

Piši, jer pogriješila bi da ne pišeš. Piši, izbaci iz sebe sve. Nema bolje terapije. Piši jer znaš, jer umiješ. Jer možeš, jer hoćeš. Jer želiš, jer voliš.

Divna ženo, piši jer to ti pristaje. Nemoj pristati na život bez pisanja. Draga, piši jer to ti godi. Jer to te vodi. Izrazi se, izražavaj se riječima. Riječima liječi se. Liječi sve. Pišući iscjeljuj sebe i druge. Pisanjem katapultiraj se iznad duge. Vini se nebu pod oblake, proze i poezije…

Predivna ženo, piši bez zaustavnog momenta. Piši riječima, piši djelima. Svoja djela u riječi pretoči.
Mila, piši svima, piši nikome, piši papiru, ekranu, piši sebi. Piši, zašto ne bi. Motiviraj i druge da pišu tebi.

Ti lijepa, hrabra, snažna – piši jer ti si važna. Piši jer imaš što reći. Sokovi inspiracije iz tebe će nezaustavljivo teći. O svemu piši, ženo sposobna. O pisanju piši, budi kao ja. Tebi je tema nebitna, ti si spisateljica teme nad svim temama.

Neki baner

Ti si Žena koja o Životu piše! Od toga ne postoji jače, više! Život živiš, životu se diviš, život divi se tebi. Jer si savrŽena; život stvaraš, život u sebi nosiš, život daješ, život dišeš, život na svijet donosiš. Slavu života svijetom pronosiš.

Život-Ženo, piši o životu, piši o sebi, ti život si, ti sve si. Suština, bit, srž života si, Ženo Moći. Ženo kiše, ženo sunca, ženo dana, ženo noći.

Piši riječima, malenim, sićušnim, tananim. Piši riječima velikim, moćnim, razornim. Slovima šapući, viči, dotiči… Razliku učini, trag ostavi. Nazivaj stvari pravim imenom, stvari na pravo mjesto postavi. Ženo najmilija, isto smo ti i ja, SVAKA ŽENA. Sve je to u nama. Mi smo SVE TO, sveto, strahopoštovanja vrijedno, mi smo SVE ŽENE U JEDNOJ.

Žene voljene, oglasimo se i objavimo, ukažimo se i pokažimo! Moć našeg pisanja proglasimo, pisanjem se dokažimo. Sve kao jedna naglasak na pisanje stavimo i ponosne ga zajednički slavimo! Neka naši tekstovi budu naše male velike ode pisanju – pisanje kao amajlija, kao molitva, kao svetinja… Mnogobrojna neprospavana noć dobrovoljna draga žrtva pisanju rado prinešena. Ruka kao čudom neumorna vođena.

Zato, pišimo svojim kišama. Pišimo svojim dugama. Pišimo svojim srećama, pišimo svojim tugama.

PIŠIMO!

Lidija Matorić

Neki baner