U poduzetničkom svijetu uvijek bruji ideja da nema dovoljno dobrih radnika, no možda je stvarna istina kao i u našeg Jurice takva, da po pitanju vrijednosti i plaćanja radnika, jednostavno imaju krive postavke… i potpuno nerealna očekivanja! O navikama plaćanja, da i ne govorimo.
– Trebamo prijaviti jednog novog radnika?
– Ma da?!
– Da, da! Dečko kaže da zna raditi, a i hoće.
– Pa dobro! Koliko imaš radnika?
– Sada troje, s novim četvoricu.
– Koliko trebaš mjesečno novaca za plaće?
– Ne znam, ti mi reci.
– A kako si onda dogovorio još jednog radnika, ako ne znaš troškove?
– Ti stalno imaš spremna živcirajuća pitanja!
– Pa što si se dogovorio s njim?
– Pa da dođe raditi!
– Za koliku plaću?
– Pa vidjet ćemo kakav je.
– Maloprije si rekao da je dobar!
– Neka odradi jedan mjesec, pa ću znati koliko je dobar!
– Tako i u dućanu uzmeš kruh, pa im kažeš da ćeš vidjeti da li je dobar, pa ako ti se svidi ćeš ga platiti?
– Glupe su ti te usporedbe!
– Zbilja?
– Da!
– Ok, a kako plaćaš ovu trojicu?
– Kao vrhunske svjetske kirurge!
– Koliko?
– Imaju po 6000,00 kn plaću, ako rade cijeli mjesec.
– A što ako ne rade puni mjesec?
– Onda dobiju toliko koliko su radili.
– A koji razlog može biti da ne rade cijeli mjesec?
– Može biti da imamo pauzu par dana između dva posla, može biti loše vrijeme, a imamo raditi vani, a može biti i da kasni isporuka materijala, pa moramo čekati koji dan.
– Znaš što, prika?
– Ne znam, ali slutim da ću saznati!
– Zašto si ti odlučio otvoriti svoju firmu?
– Zato što me gazda zakidao gdje je stigao!
– A što ti radiš svojim radnicima?
– Ništa! Platim ih pošteno za ono što rade!
Nisu krivi radnici, odgovoran je samo i isključivo naš Jurica!
– Pošteno im uzmeš od plaće, uvijek kad ti kao nesposoban direktor ne isplaniraš posao tako da nema pauze između dva posla, pa im pošteno oduzmeš od plaće ako pada kiša i pošteno njima uzmeš ako je netko deseti ili možda opet ti, zeznuo plan isporuke materijala?
– Ti uvijek sve tumačiš na neki čudan način!
– A ti testiraj sam sebe i svoje postupke tako da razmisliš bi li ti se svidjelo da tvoja Klara radi za poslodavca kakav si ti!
– To ti je nizak udarac!
– I tvoje poimanje poduzetništva i odnos prema radnicima je također vrlo nizak.
Nekoliko dana kasnije:
– Ma zamisli ti tu gamad!
– Ma koju gamad??
– Sva trojica su dala otkaz!
– Zašto?
– Premala im je plaća, hoće više!
– Pa baš su bezobrazni!
– Pa ne štancam ja novce doma u garaži! Od kud da im dam više? Moram i ja nešto zaraditi?
– Jurica, gamad si zapravo ti! No, naći ćeš ti brzo nove ovce za šišanje, a do tada ćeš raditi sam, pa sve što zaradiš, ostaje tebi!
Jurica nema izgrađeno temeljno poštovanje prema ljudima oko sebe, shodno tome nema mentalne mogućnosti usvojiti poštovanje prema svojim radnicima. Jurica je u modu teške seljačine, što se negativno odražava na poslovanje njegove firme.
Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me bocnuo netko kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. 🙂
Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit! Zloba je štetna za jetru, a patetika… patetika je tek tihi ubojica duše.