Pričat ćemo danas o sasvim određenom tipu ljudi, jer su me se baš dojmili u zadnje vrijeme. Nekako su se izdvojili iz mase sredovječnih faca koje su mi se našle na kolosijeku promišljanja. Srela sam ih zabrinjavajuće puno u kratko vrijeme i time su me potaknuli da ih pretresem.
To su oni koji nedjeljom upražnjavaju deklarativno izležavanje na sofi i više manje ponizno prebiru po svojim uspomenama s facom povrijeđenog kučeta, koje je izgubljeno u vremenu i prostoru.
Ostalim danima nepravedno lošim životom svrsishodno opravdavaju svoje izlete u neki od krugova pakla.
Dabome da je u raju lijepo, ali u paklu je ekipa, reče netko. Pa dobro, to je sasvim prihvatljiv izgovor. Ideš tamo kud idu oni s kojima se družiš, koji te vesele ili ti imponiraju, a to s imponiranjem je isto zanimljiva situacija. Imponira ti prijateljica koja je drugačija od tebe ili prijatelj u čijem načinu života si prepoznao sve manjkavosti svog.
Kriza srednjih godina?
Najednom te udarilo i shvatio si da ti vrijeme prolazi uz ženu koja ti se čini kao ustajala vodica u jezeru, uz djecu koja rastu i polako se okreću svojoj odraslosti, uz roditelje koji stare i zanovijetaju, uz posao koji ti ide na živce, uz auto koji ti više nije napet…
I, tada ti se u uskom području tvoje dosadnosti, slučajno nađe frend koji je šarmantan, vozi neka kolica koja su ti trenutno top, prebaci samozatajno na leđa sve što smije nositi suknju, redovno se bavi trčanjem ili ide na tenis, objavljuje fotke na fejsu sa svojim napetim torzom na kojem se presijavaju sexy kapljice znoja.
Pomno je nemaran u odijevanju i sasvim nacentriran na svoje tijelo i um.
Dopadne ti se vizija njegovog života koju si stvorio na temelju onoga što si sam zaključio.
Najednom ti je supruga strašno dosadna, starci te prekomjerno nerviraju, djeca ti izgledaju kao mali nezahvalni mangupi, hvata te bol u grudima jer voziš taj stari auto koji ima tisuću mana, a godine ti prolaze brže nego što su prolazile dok sve to nisi vidio očima kojima sada gledaš na sebe.
Dečko, dobrodošao u andropauzu!
Znam, naglo ti je to, pa tek si izašao iz puberteta! Žao mi je, ali to ti je stanje koje neminovno pokazuje da stariš, mijenjaš se i da ti mozak polako ovapnjenjuje, kao i žile.
Uhvatila te još i frka, jer ti „ne stoji” kao nekad, pa si se snašao i brzopleto zaključio da je kriva tvoja supruga, a za sve ostalo krivi su ti starci ili vlastita djeca.
Opet mi je žao, ali do tebe je, nije do njih. S tobom je tehnički sve u redu, nego imaš jednu malenu tehničku grešku, jer ti um nije napredovao jednako kao što ti je tijelo starilo i zato si sad u banani.
Zato se i u prisustvu žena najednom ponašaš kao majmun s poteškoćama u razvoju i zato sad pokušavaš na silu biti mlad, zabavan i cool. Glup si s tim novoustrojenim ponašanjem i ne, nisi zanimljiv niti prijateljima, niti prijateljicama, još manje si zabavan svojoj ženi ili djeci.
Uglavnom ne znaju što bi s tobom, jer ruku na srce izgledaš kao sredovječni muškarac, a ponašaš se kao dječarac i to kao vrlo nakaradni dječarac. Pomalo prestaješ biti smiješan i ulaziš u zonu jadnoće. Nije simpatično, a niti dugoročno podnošljivo.
Stiglo je vrijeme da osvojiš svijet! Ili ipak ne
No, ako si od onih prirodno nadarenih da kažu „hop” nakon što skoče, onda si već sigurno dao supruzi do znanja da ona više ne zadovoljava tvoje vizualne i fizičke kriterije, od djece si se već pomalo otuđio i sad ostaje samo da spakiraš svoje krpice iz zajedničkog doma i iznajmiš novu gajbu.
Mjesto iz raja izašlo da ugosti sve dame s kojima ćeš potvrditi svoju muškost i mjesto za druženja s tvojim frendovima, a bez kvocanja one dosadnjikave dame koja je do onomad bila tvoja žena.
Sretno ti bilo mladiću, jer sreća će ti biti neophodna čim shvatiš da dame ne padaju na tvoje trikove, a one koje bi se možda eventualno i spotaknule, učinile bi to zbog love koju opet nemaš, pa jbga!
Tvoji frendovi, čiji mozak je zrelio zajedno s njihovim tijelom, sada zavaljeni na onu istu sofu, drže za guzu svoju ženu i planiraju svoj prvi godišnji bez djece, a ti ćeš ubrzo utvrditi da samački život u tvojim godinama najčešće znači doslovno samački.
U tvojoj staroj comfort zoni ostala je žena i jedno ili dvoje polu odrasle djece. Kod njih je situacija drastično drugačija.
Djeca će se u kraćem ili dužem periodu oporaviti od činjenice da gospodin koji im je bio otac nije više dostupan i s vremenom će sve manje žaliti za rasturenom porodicom, jer će shvatiti da nisi volio biti s njima i da želiš biti sam. Pomagat će im majka, prijatelji ili u krajnjem slučaju psihijatar.
“Samo jednom se živi” i ostale bajke
Svakako će biti prisiljeni prihvatiti novonastalu situaciju, jer si ti odlučio otići uz ofucano „samo jednom se živi” opravdanje.
Žena pak, koju si ostavio, prvo će kriviti sebe za neuspjeh u braku, preispitivati svoju seksualnu privlačnost, noću plakati i razdirati se od krivnje.
One gluplje, radit će to do kraja života, a one pametnije će se ubrzo prisjetiti da su nekad voljele duge šetnje uz nasip, da su rado čitale, da obožavaju ispijanje kave s prijateljima, da je zabavno kad sve možeš, a ništa ne moraš. Posvetit će znatan dio vremena svojoj djeci, a ostatak sebi.
Prije ili kasnije zahvalit će ti tvoja “stara” žena za novi sjaj u očima, za njegovano lice, za konačno uređenu kosu, za mentalnu nadogradnju, za uživanje u glazbi ili filmovima, jer da si joj ostao sjediti na glavi sa svojim nezadovoljstvom nikad se ne bi pretvorila u čovjeka, već bi do kraja svog vijeka bila samo i jedino tvoja, uvijek pomalo neuspješna žena.
Napravio si joj uslugu što si svoje nezadovoljno dupe odnio u malu i pustu garsonijeru u kojoj ćeš sam oplakivati propuštene mogućnosti i mlitavost tvog prijatelja koji sada iz gaća gleda u pod.
Vrijeme kada te vječito odozdo gledao u oči je neminovno prošlo, jer ti je porastao trbuh i jer se on sada srami i tebe i sebe, pa gleda u pod. Nametnuo si mu zadatke koji više nisu za njega, a niti za tebe. Precijenio si obojicu, a podcijenio one za koje si mislio da su stepenicu dvije ispod tebe.
Završna misao?
To vam je to za danas. Slobodno vam teško sjedne sve što sam napisala i smijete protestirati što opet pišem o muškarcima u lošem kontekstu, ali…
Žena sam i može mi biti da operem onoga tko se sam nasapunao, a vi dečki stvarno u posljednje vrijeme prekomjerno koristite razne pjene. Ako netko ima volje, vremena i muda, neka mi slobodno stane na Crvenu točku. Čekam vas na portalu ili na svojoj stranici na fejsu i nešto mislim da vas neće biti puno s voljom, mudima i suvislim argumentima.
Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me bocnuo netko kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. 🙂
Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit! Zloba je štetna za jetru, a patetika… patetika je tek tihi ubojica duše.
