Prijateljice…

Šta se desi sa  mozgom žene kada se zaljubi? Šta se desi s tom ženom općenito? Pogubi se. Centar njenog svijeta postane dotični muškarac. I šta ona radi? Zanemari oca, majku, brata, sestru, prijateljicu, snove, sebe…

Zanemari sve. Jer shvatite, ona ima njega. Svog dragog, voljenog, divnog muškarca koji je ispunio njen život i jednostavno za druge više nema mjesta. Nema ona kad da misli na druge, nema ona kad da nazove prijateljicu a tek da izađe s njom na kafu. Nema vremena. Ugurat će je nekad u raspored, kad je dragi na putovanju i onda će je gušiti sat vremena kako joj on mnogo nedostaje, kako ne može da zaspi da ga ne čuje. Zaboravit će da pita kako je ona, a šta ima i pitati, pa ta njena prijateljica ili prijateljice, ako ih je više, su uvijek na istoj tački. Uvijek solo, uvijek u potrazi za nekim frajerima ili žale neke bivše. Te su priče već ispričane. A ona ih svakako već gleda s visine. Da, da, svoje prijateljice gleda s visine. Jer ona je sretna, ona je uspjela da nađe savršenog frajera, ona će se udati, pa i imena za djecu su smislili. Kad se dragi vrati s puta i opet zaokupi svu njenu pažnju, prostor i vrijeme, ona će opet zaboraviti da nazove svoje prijateljice. Dobro, sad već nije zaborav u pitanju, već čisto ne želi da im smeta svojom srećom. Jer zašto da im cvrkuće o tome kako je sretna, gdje je s dragim bila, šta joj je kupio, kad su one same i tužne. Bolje da ih pusti na miru. Pozvat će ih na svadbu. Dovoljno. Jest da je dragi nije ni zaprosio, ali pošto žene uvijek vide unaprijed i od muhe prave medvjeda, ona već vidi svoju svadbu, mjesto gdje će živjeti, djecu koju će roditi. Sve je tu u njenoj glavi.

I puf! Dragi dođe jednu noć i ostavi je. Ni pravi razlog nije rekao. Okrenuo se i otišao  kao da nikad nije ni bio tu. Ostade ona u dubokom bolu. Snova srušenih. Sama i jadna. I šta prvo radi? Pa zove prijateljice. Jednu, po jednu. Plače im u slušalicu, rida, proklinje sudbinu. One je slušaju i tješe. Izvode je vani. Po sto puta slušaju istu priču i nikad se ne žale. Pronalaze mu hiljadu mana, nazivaju ga svakakvim imenima, samo da se ona osjeća bolje. Toliko se nekad zanesu, da ih ona mora zaustaviti i braniti ga. Jer jeste loš, ali nije toliko koliko ga one napraviše lošim. Ali to su prijateljice. Ima ona, s druge strane, i muške prijatelje. I njima se jada. I oni saslušaju, ali jednom, za drugi put nemaju živaca. Njihovi komentari čine da se samo gore osjeća. Ona im kaže da ju je ostavio bez razloga, a oni tvrde da ga je sigurno pritiskala. Ona kaže da nije, da je bila puna razumijevanja i tolerancije, a oni kažu da ga je onda nesvjesno pritiskala. To ti je muško. Uvijek brani drugog  muškarca. I oni te ne znaju utješiti. Ne znaju oni slagati i napraviti ga najgorim na svijetu samo da bi ga ti lakše preboljela. To mogu samo prijateljice. Zato ih dobro čuvaj bar dok ne naleti opet neki muškarac koji će biti bitniji od njih. Sumnjam da ćeš naučiti da se prijateljice ne stavljaju u rezervu zbog muškarca. Jer muškarci odu, ljubavi prođu, prijateljice ako se čuvaju, ostaju zauvijek.

 

Ilda Dedić

ilda.dedić@amazonke.com