Naša prva godina…

Ta godina dana se vama sigurno ne čini nešto posebno veliko?! Vjerujte mi, to je samo zato što vam nismo pokazali kako je zapravo izgledala ta naša prva godina. Nismo vas pustili u naš glasoviti Cafe Amazonke, gdje se opuštamo i družimo, pričamo viceve, šeramo interne zafrkancije, podbadamo se i volimo, puno puno se volimo i to nam je svima važno mjesto. Tamo se zajedno veselimo i zajedno patimo ako treba.

Niste mogli zaviriti niti u Kućni savjet – grupu u kojoj četiri urednice uređuju objave. Tamo skupljamo materijal, dogovaramo novosti, predlažemo rubrike, rješavamo zastoje i tekuće probleme. Niste čitali prepiske po sobicama autora. Naime, svatko ima svoju u kojoj se može konzultirati s uredništvom o čemu got hoće. Tu se nalaze obavijesti o tome da pojedini autor nema net i neće poslati tekst na vrijeme, da nije stigao napisati, da nema inspiraciju, tu molimo da se pripazi na gramatiku, na redoslijed riječi u rečenici, tu nam pišu da im je pas pojeo zadaću ili baba zabunom založila vatru s tekstom, da im tipkovnica ne raspoznaje č i ć, da im smeta južina i ne mogu pisati….ma, umrli bi od smijeha da možete spoznati tu kreativnost i maštovitost kroz isprike za kašnjenje, naputke i komentare.

Niste dobili niti jedan mail od jedne od nas u kojem nabrajamo što je prihvatljivo ponašanje autora, a što nije. U njima zapravo, između redova izbija ljutnja i bijes zbog kašnjenja ili na brzinu i polovično napisanih tekstova. U tim mailovima se između redova vidi napetost i muka kad biometeorološka situacija nije pogodna. Ne znate kako se ljutimo niti kako se veselimo. Niste shvatili da svi odreda ovo radimo prvi put u životu. Ništa nismo znali i nismo imali vremena niti mogućnosti učiti od onih koji znaju. Često tapkamo po mraku, slušamo jedni druge, svadimo se i mirimo, raspravljamo i što je najvažnije razvijamo zajedništvo i osjećaj pripadnosti. Kroz sve to objavljujemo stvari koje su vam bliske i kreiramo portal za običnog čovjeka.

Pritom je običnost kompliment u moru izvještačene neobičnosti, imajte to na umu.

 

cake

Bitna činjenica je da smo razasuti svukud po regiji i izvan nje. U realnom svijetu se većina međusobno i ne poznaje što je fascinantna činjenica ako uzmemo u obzir da zajedno stvaramo i radimo. Uspijevamo i to nam je najveća nagrada! Pridodajte tome činjenicu da na portalu nema niti jednog jedinog teksta koji smo preuzeli s neke druge stranice. Dakle, niti jedan! Svaka objava je originalna i pisana za Amazonke. Svaki autor je biće koje živi svakodnevan život kakav živi i većina od vas. Nema glamura, nema izvještačenosti, nema prenemaganja. Nema nakaradnih savjeta niti izmišljenih događaja. Nema niti politike, niti tračeva. Nemamo zapravo gotovo ništa od udica koje služe za privlačenje pažnje i dizanja čitanosti. Drugačiji smo jer ne znamo biti isti. Razlikujemo se, jer se i vi razlikujete. Pripadamo većini jednostavnih ljudi i to nam je cilj. Ne patimo od želje za zauzimanjem medijskog prostora pošto-poto, nije nam najvažnije da budemo poznati, već nam je bitno da znate da postoje ljudi poput vas i da je ok biti normalan, svakodnevan čovjek s naglaskom na Čovjek.

Svi smo napravljeni od ljubavi, veselja, muke i tuge. Imamo duže ili kraće noge, manji ili veći nos, dužu ili kraću kosu…međutim, ljudi smo ako jesmo. Ljudima nas čine stavovi koje imamo, ponašanje, način na koji se odnosimo jedni prema drugima, način na koji zastupamo političke stavove ako ih imamo i način na koji se pokazujemo svijet oko sebe. Zato što njegujemo osnovne ljudske vrijednosti i trudimo se biti samo i jedino normalni, svakodnevni pojedinci u grupi takvih sličnih, upravo zato smo se pozdravili s nekima od kolega koji nisu dijelili naše stavove i htijenja. Njima želimo svi zajedno puno toplih i iskrenih ljudskih pozdrava i veliko hvala. Hvala što su dio puta prešli s nama i hvala jer smo i od njih ponešto naučili. Hvala im što su nam pomagali dok su bili s nama, a hvala i onima koji nam pomažu i dalje. Pamtimo vas i sjećamo vas se često. Želimo vam sreću i puno uspjeha.

Neki baner

Eto, zatvorili smo svoju prvu godinu i otvorili drugu. U drugoj možete očekivati neočekivano i možete biti sigurni da ni sami ne znamo što smo vam sve kadri ponuditi. Istražujemo i radimo na novim projektima i kad budemo spremni, pokazat ćemo vam o čemu se radi. Zahvaljujemo vam na tome što nas pratite, komentirate, akceptirate i sudjelujete. Hvala za sva pisma i poruke kojima nas zasipate. Želim da znate da ih rado čitamo i o njima pričamo. Oni nam pokazuju smjer kojim želite da idemo i zato su nam vrijedna.

Pozdravljam vas do neke sljedeće prilike.

Klementina Kleščić

[email protected]

Neki baner