Sanjam…

Vrijeme ide.
A ja i dalje sanjam.
Tvoje oči,
tvoje ruke,
tvoju ljubav.
Sanjam nas.
I gubim se u snovima
o onom što je bilo
u snovima što bi moglo biti
u željama i maštanju.
Gubim se.
Budi me stvarnost,
al’ me ne može razbuditi,
jer ljepša je slatka bol snova
no gorčina stvarnosti.
A ja ne želim gorčinu,
ja ne mogu okrenuti leđa,
ja ne znam izgovoriti kvragu
i ti i ja i svijet i bol.
Ja znam maštati,
stvarati,
boriti se
i voljeti…
za oboje to znam…
budala se samo jednom rodi
da… budala kao ja.

girl-1245773_960_720

Marija Klasiček

[email protected]

Neki baner
Neki baner