Spoj sa Njom…

Dok sam jurio prema kući ipak sam svratio do trgovine u želji da nam spremim finu večeru.  Znao sam da obožava povrće na sve moguće načine, pogotovo  samo bačeno na tavu i lagano poprženo. Pa bi to znala preliti sa maslinovim uljem, a ono bi joj blistalo na usnama zovući me da to jezikom poližem.

Uff, sav sam se naježio. Kupio sam povrća, piletine i jagode. Uzeo sam i vino. Svašta sam natrpao u košaru. Htio sam da to bude poseban doček. Želio sam da vidi koliko sam se potrudio zbog nje. Valjda ću sve stići napraviti, mislio sam. I čim sam došao doma odmah sam se bacio na pospremanje kuće, htio sam da sve miriši , blista kada ona uđe.

Pripremio sam klopu, uredio stol. Bio sam nervozan ko vrag. Nikako se nisam mogao smiriti. I u tom trenu shvatim da sve vrijeme nisam ništa jeo.  Nisam mogao, od nervoze.  Devet sati je.  Treba stići svaki čas. Upalim svijeće po boravku, zagasim svjetla. Stavim laganu muziku. I čekam. Mislio sam da ću poludjeti. I u to, čujem je.

Ulazi u stan, polako, bojažljivo. Pogleda me i zastane. Valjda u strahu od moje rekacije što ću sada. Stoji tako, u tišini. Stojim i ja. I samo se gledamo. Srce mi luđački tuče, hoće iskočiti. Silno se trudim ostati priban i miran. Teško dišem. Gledam je, tako je lijepa. Tako je prokleto lijepa. Oči joj sjaje, kosa gusta dugačka pada joj u valovima. Dugačke noge  u pripijenim trapericama.

O kako sam je samo želio. Između nas se osjetila  tolika privlačnost da bi najrađe skočili jedno na drugo. U tom trenu je pozdravim i krenem prema njoj. I ona smušeno i stidljivo pozdravi mene. Objesi kaput i torbu na stolac, kako je i inače znala činiti.  Nismo se dodirnuli, pružili ruke. Samo smo stajali jedno od drugoga na sigurnoj udaljenosti. Gledala je stan, ogledavala se, znala je da su svijeće za nju. Da je njezino omiljeno cvijeće kupljeno upravo za nju. Sve je to jako dobro znala. Vrpoljila se nervozno. Nije znala što da kaže. Pozvao sam je da sjedne u boravku i krenuo natočiti nam malo vina. Slabo se osmjehnula i krenula prema trosjedu. Istom onom koji je  jedva ostao živ od naših strastvenih druženja.

Neki baner

prsti

I dok sam se tako vraćao prema njoj sa čašama vina prsti nam se dodirnuše. Stresla me struja, i to takva struja da sam se prestrašio. Što to ima toliko posebno u njoj, u nama, što je toliko drugačije od svih drugih veza?  Ali znao sam, to se može doživjeti samo jednom i nikada više. Pogledala me, oči su joj plamtjele, teško je disla. Ništa joj nije bilo lakše nego meni.

U tom trenu sam joj uzeo prokletu čašu, privukao je toliko snažno da je jauknula od boli. I počeo je ljubiti toliko snažno i gladno kao da nam je život o tome ovisio. Nisam mogao stati, nisam želio. Bio sam lud za njom. Ljubio sam joj usne, lice, vrat, kosu, stiskao sam je , gnječio. Želio sam osjetiti svaki djelić njezina tijela, udahnuti svaku poru nje. Ljubio sam je i grizao. Ona je stenjela od užitka. Čvrsto mi nokte zarila u vrat. Grebla me, stiskala, ljubila.  U sekundi sam je skinuo i bacio na krevet. Uživao u pogledu na njezino  prekrasno tijelo. Pogledi su nam se počeli mutiti, od želje, od strasti.

Pružila je ruke prema meni, privukao sam je još čvršće ,  ljubio je , lizao, grickao, draškao. Ona je jecala, i u jednom trenu zaplakala. Plakala jer smo opet zajedno, isprepleteni, zajedno, jer me voli, jer ja volim nju. Jer je luda za mnom, jer sam ja lud za njom. Plakala je i  nije mogla prestati. Grlio sam je nježno, bilo mi je teško i ja sam osjećao bol. Bol zbog našeg dugog rastanka. Moje ruke, moji prsti prošli su joj cijelim tijelom, uzduž i poprijeko nekoliko puta, dovodili je do ekstaze. Ona je vrištala.

Moja fatalna kučka je vrištala. Ne sjećam se kada smo imali bolje seks. Ludi smo jedno za drugim, ludi. Što od ljubavi, što od strasti, želje. Svijeće su izgorjele, ostao je samo dim, večer se odavna spustila na naš dom. A ja sam odlučio da je više nikada neću pustiti  da ode iz mog  života.

Lovro

Neki baner